The Beatles

Godina:1964
Vrsta:originalni album
Žanr:rock\'n\'roll, pop
Prosječna ocjena:1.50

POPIS PJESAMA:

  1.   No Reply
  2.   I'm a Loser
  3.   Baby's in Black
  4.   Rock and Roll Music
  5.   I'll Follow the Sun
  6.   Mr. Moonlight
  7.   Kansas City / Hey-Hey-Hey-Hey!
  8.   Eight Days a Week
  9.   Words of Love
10.   Honey Don't
11.   Every Little Thing
12.   I Don't Want to Spoil the Party
13.   What You're Doing
14.   Everybody's Trying to Be My Baby
korisnik:
recenzirao: 16.08.2013. u 14:56:27

Kada je nešto toliko loše da postane smiješno. To su postigli Beatlesi s ovim albumom. Za razliku od prethodnog „A Hard Day's Night“ albuma, ovdje nije bilo nekih većih aduta da izvuku album s dna. Vratili su se isprobanoj formi miksanja svojih originalnih pjesama sa obradama. Možda i sam naziv albuma „Beatles for Sale“ jasno govori o tome što su i oni sami mislili o ovoj kompilaciji jada i čemera. Tu su Beatlesi uglavnom pjevali o mizeriji i kakvi su gubitnici, te su uspjeli u tome jer tako i zvuče, samo što to ovdje baš i nije dalo pozitivan rezultat, iako su možda htjeli to postići.

Već sama uvodna „No Reply“ zvuči kao pjesma za koju bi bilo bolje da nije nikad stvorena.
Kada zastenju u pjesmi „I'm a Loser“ ili će vas uloviti smijeh ili će jeza proći kroz vas. U „Baby's in Black“ iskazuju svu silinu glazbene nekreativnosti. Pjesme su katkad i vokalno iritantne, a često kao da imaju nekakav melodični pad u očaj tijekom vokalnog izleta u dublje tonove. Još jednom, kao i na prošlom albumu, većina zasluga za užasne pjesme idu Lennonu koji u ovome trenu zvuči kao netko kome se ne bi smjelo dati da se bavi glazbom, a kamoli da ju stvara.

Također, neke od obrada kao „Mr. Moonlight“ samo još više naglašavaju patetiku i užas koji se svom silinom i žarom izražavaju na ovome albumu. U „Words of Love“, obradi od Buddy Hollya, vokalno zvuče grozno, no stvar je u tome da je pjesma i u originalu prilično loša. Možda im je bio cilj izabrati slabije pjesme za obrade jer su mislili da njihove pjesme neće zvučati tako loše u izmiješanom čušpajzu s tuđim pjesmama.

U đinglu „Eight Days a Week“ nastoje biti simpatični, a u McCartneyevoj „Everly Little Thing“ kao da nastoje parodirati neku drugu pjesmu kroz neuspješno sklepane harmonije. „I Don't Want to Spoil the Party“ mislim da govori sama za sebe o dozi bezidejnosti kojom je ionako prošaran cijeli album

No, ipak nije sve tako crno jer McCartney je opet tu i tamo spasio stvar sa prosječnim i minimalističkim, no slušljivim pjesmama „What You're Doing“, te niti 2 minute dugom „I'll Follow the Sun“.

Da ne znam da su ovo Beatlesi, pomislio bih da se radi o jednom od najgorih bendova ikada. Mislim da je impresivno koliki broj ljudi ovaj album smatra odličnim.

Manjak kreativnosti ili možda čak negativna kreativnost na ovome albumu su ipak bili samo mali izlet u takvo nešto od možda već pomalo izgubljenih Beatlesa u svoj silini slave. Zvuče kao da u tome trenu nisu imali pravu ideju u kojem smjeru bi trebali krenuti dalje. Iako su na ovome albumu otišli u mračnije tematike, svejedno zvuče puno banalnije nego na prijašnjim albumima. Da je ovdje stala njihova karijera, mislim da ih se do danas nitko ne bi niti sjećao, a kamoli ih cijenio. Njihovi prvi albumi zvuče vjerojatno mnogima bolje samo zbog činjenice što su u drugom dijelu svoje karijere radili zbilja odlične albume, pa je nekome vjerojatno teško prihvatiti da su u ovom stadiju karijere radili nešto toliko, ne samo na ovome albumu banalno, već i sa melodijskog aspekta zbilja jako loše.

Kada je nešto toliko loše da postane smiješno. To su postigli Beatlesi s ovim albumom. Za razliku od prethodnog „A Hard Day's Night“ albuma, ovdje nije bilo nekih većih aduta da izvuku album s dna. Vratili su se isprobanoj formi miksanja svojih originalnih pjesama sa obradama. Možda i sam naziv albuma „Beatles for Sale“ jasno govori o tome što su i oni sami mislili o ovoj kompilaciji jada i čemera. Tu su Beatlesi uglavnom pjevali o mizeriji i kakvi su gubitnici, te su uspjeli u tome jer tako i zvuče, samo što to ovdje baš i nije dalo pozitivan rezultat, iako su možda htjeli to postići.

Već sama uvodna „No Reply“ zvuči kao pjesma za koju bi bilo bolje da nije nikad stvorena.
Kada zastenju u pjesmi „I'm a Loser“ ili će vas uloviti smijeh ili će jeza proći kroz vas. U „Baby's in Black“ iskazuju svu silinu glazbene nekreativnosti. Pjesme su katkad i vokalno iritantne, a često kao da imaju nekakav melodični pad u očaj tijekom vokalnog izleta u dublje tonove. Još jednom, kao i na prošlom albumu, većina zasluga za užasne pjesme idu Lennonu koji u ovome trenu zvuči kao netko kome se ne bi smjelo dati da se bavi glazbom, a kamoli da ju stvara.

Također, neke od obrada kao „Mr. Moonlight“ samo još više naglašavaju patetiku i užas koji se svom silinom i žarom izražavaju na ovome albumu. U „Words of Love“, obradi od Buddy Hollya, vokalno zvuče grozno, no stvar je u tome da je pjesma i u originalu prilično loša. Možda im je bio cilj izabrati slabije pjesme za obrade jer su mislili da njihove pjesme neće zvučati tako loše u izmiješanom čušpajzu s tuđim pjesmama.

U đinglu „Eight Days a Week“ nastoje biti simpatični, a u McCartneyevoj „Everly Little Thing“ kao da nastoje parodirati neku drugu pjesmu kroz neuspješno sklepane harmonije. „I Don't Want to Spoil the Party“ mislim da govori sama za sebe o dozi bezidejnosti kojom je ionako prošaran cijeli album

No, ipak nije sve tako crno jer McCartney je opet tu i tamo spasio stvar sa prosječnim i minimalističkim, no slušljivim pjesmama „What You're Doing“, te niti 2 minute dugom „I'll Follow the Sun“.

Da ne znam da su ovo Beatlesi, pomislio bih da se radi o jednom od najgorih bendova ikada. Mislim da je impresivno koliki broj ljudi ovaj album smatra odličnim.

Manjak kreativnosti ili možda čak negativna kreativnost na ovome albumu su ipak bili samo mali izlet u takvo nešto od možda već pomalo izgubljenih Beatlesa u svoj silini slave. Zvuče kao da u tome trenu nisu imali pravu ideju u kojem smjeru bi trebali krenuti dalje. Iako su na ovome albumu otišli u mračnije tematike, svejedno zvuče puno banalnije nego na prijašnjim albumima. Da je ovdje stala njihova karijera, mislim da ih se do danas nitko ne bi niti sjećao, a kamoli ih cijenio. Njihovi prvi albumi zvuče vjerojatno mnogima bolje samo zbog činjenice što su u drugom dijelu svoje karijere radili zbilja odlične albume, pa je nekome vjerojatno teško prihvatiti da su u ovom stadiju karijere radili nešto toliko, ne samo na ovome albumu banalno, već i sa melodijskog aspekta zbilja jako loše.

promjena: 18.08.2013. u 19:23:18