John Barry

Godina:2004
Vrsta:reizdanje
Žanr:orkestralna filmska glazba
Prosječna ocjena:5.00

POPIS PJESAMA:

  1.   Main Title / Looks Like a Suicide (Expanded)
  2.   Ride to Fort Hayes
  3.   Journey to Fort Sedgewick / Shooting Star / John Dunbar Theme / Arrival at Fort Sedgewick (Expanded)
  4.   The John Dunbar Theme
  5.   The Death of Timmons
  6.   Two Socks / The Wolf Theme
  7.   Stands With a Fist Remembers
  8.   The Buffalo Robe
  9.   Journey to the Buffalo Killing Ground
10.   Spotting the Herd
11.   The Buffalo Hunt (Film Version)
12.   Fire Dance
13.   Two Socks at Play
14.   Falling in Love
15.   Love Theme
16.   The John Dunbar Theme
17.   Pawnees / Pawnee Attack / Stone Calf Dies / Toughest Dies
18.   Victory
19.   The Death of Cisco
20.   Rescue of Dances With Wolves
21.   The Loss of the Journal / The Return to Winter Camp
22.   Farewell / End Title
23.   The Buffalo Hunt (Album Version)
24.   The John Dunbar Theme (Film Version)
korisnik:
recenzirao: 23.09.2013. u 14:19:34

„Pleše s Vukovima“ iz 1990, režiran od Kevin Costnera je zasigurno jedan od najboljih filmova ikada snimljenih, te također, što nimalo ne začuđuje, jedini američki film o Indijancima koji i sami Indijanci vole. Film koji je u sebi prije svega nosio poruku o tome da se svi mogu međusobno slagati bez obzira na naizgled nepremostive različitosti koje su i još više produbljene nimalo bajnom poviješću.

Iako je John Barry jedan od onih čija će me glazba u većini filmova automatski asocirati na James Bonda s obzirom da je napravio glazbu za 12 Bond filmova, pa me čak na trenutke asocira i ovdje, mislim da je John Barry bio savršen odabir i da je uspješno prenio svoje ideje u zvuk ovog westerna koji je u pravilu i daleko više od toga.

Na ovoj produženoj verziji iz 2004. se nalazi 6 skladbi više nego na originalnom soundtracku iz 1990. plus to da su neke prijašnje skladbe produljene, te je ovo vjerojatno i sva glazba iz filma. Barry je uspješno ulovio esenciju filma preko američke glazbe pretežno zasnovane na idejama i ostvarenjima Aarona Coplanda koji se smatra i začetnikom američkog zvuka u orkestralnoj glazbi. Barry je stvorio jedan prilično impozantan i emotivan soundtrack čija je okosnica predivna „The John Dunbar Theme“ skladba koja uspijeva izvući na površinu dušu samog filma. Na ovoj verziji soundtracka nalazi se i identična verzija onoj iz filma. Teško slušati to i ne ostati dirnut jednom tako jednostavnom, a opet genijalnom skladbom koja sa samo par nota pruži puno magije, te izvuče više plemenitih emocija iz samog slušatelja, nego katkad najkompleksnije skladbe i to je ono što prave genijalce razlikuje od onih koji bi to voljeli biti.

Uvodna, te 7 i pol minuta dugačka „Main Title / Looks Like a Suicide“ kombinira par glazbenih tema u jednu i kako se približava kraju, teme u tom miksu postaju sve zanimljivije.
John Barry uspješno oslikava američki krajolik bez da pritom asocira na neke svoje druge filmove upotrebljavajući već tipično za svoj izražaj uglavnom violine i iznimno snažne trube koje ovdje naglašavaju svu moć vizualnog dijela filma. Također jedna od glavnih glazbenih tema koja savršeno prikazuje tu idiličnu sliku Amerike i njen zaštitni zvuk, dolazi u četverodijelnoj „Journey to Fort Sedgewick / Shooting Star / John Dunbar Theme / Arrival at Fort Sedgewick“.

U „Journey to the Buffalo Killing Ground“ imamo snažnu temu koja prelazi u dramatični i tragični prizvuk zasnovan na Dunbarovoj temi i spada definitivno među vrhunce ovog albuma, a nakon te skladbe ta tema se počne ponavljati malo više puta u sličnim varijacijama, no u „The Buffalo Hunt“ dođe do nepredvidljivog prijelaza u jedan standardni i uzbudljivi kaubojski izražaj.

U malo laganijim i ljubavnim tematikama na sredini soundtracka Barry stvara jednu opuštajuću i poželjnu protutežu albumu gdje malo i frulice dođu do izražaja u solidnim i nježnim skladbama naspram sve te siline truba i violina na kojima se zasniva soundtrack. Prije svega je tu suptilan i gotovo meditativan bez da ulazi u pretjeranu patetiku.

Jedna od skladbi koja se definitivno ističe je preko 6 minuta duga i dramatična „Pawnees / Pawnee Attack / Stone Calf Dies / Toughest Dies“ sa svojim neurotičnim bubnjanjem, te koja se možda malo bolje uklapa u film, nego van njega, ali je svejedno i više nego poželjan dodatak soundtracku.

Posebno je dojmljiva varijacija na Dunbarovu temu „The Buffalo Hunt“ koja svojim himničnim ritmom daje sasvim novu dimenziju ionako odličnoj skladbi.

Tema koja se također ističe nam dolazi u dramatičnoj i snažnoj „Rescue of Dances With Wolves“ koja je zasigurno jedan od najvećih aduta na soundtracku. Zanimljivo je čuti koliko neke skladbe ovdje podsjećaju na druge sa albuma, no opet se ne radi o varijacijama na teme, već o sasvim drugim skladbama. Barry je uspješno varirao iste ideje, a ne samo iste melodije i to čini soundtrack još zanimljivijim.

Farewell and End Title“ je uglavnom skup mnogih tema koje smo već čuli na soundtracku. 

Johny Barry je unatoč svim klišejima američke i western glazbe uspio unijeti bez imalo sumnje priličnu dozu originalnosti i melodijske domišljatosti da stvori jedno upečatljivo i vrlo dobro glazbeno djelo za jedan takav predivan film. Emotivna i impozantna glazba i više nego prikladna za ovakvu priču. Soundtrack koji i van filma pruža jedno lijepo iskustvo, te slušatelju uspješno dočarava scene prekrasnih američkih krajolika.

John Barry se itekako ovdje dokazao kao pravi majstor u svom poslu i dorastao ovakvom zadatku. Katkad jednostavne, ali opet dojmljive teme gdje Barry ne komplicira previše sa orkestracijom koja je i dalje u stanju na pravilan način ne samo dočarati snagu filma, već mu i naglasiti karakter, samo dodatno potvrđuju i Barryev talent. Također, na ovom soundtracku možda dolazi do izražaja najsnažnija i najjača upotreba truba koju sam ikada igdje čuo, a da i dalje ne zvuči pretjerano, već sasvim prirodno i više nego prikladno.

„Pleše s Vukovima“ iz 1990, režiran od Kevin Costnera je zasigurno jedan od najboljih filmova ikada snimljenih, te također, što nimalo ne začuđuje, jedini američki film o Indijancima koji i sami Indijanci vole. Film koji je u sebi prije svega nosio poruku o tome da se svi mogu međusobno slagati bez obzira na naizgled nepremostive različitosti koje su i još više produbljene nimalo bajnom poviješću.

Iako je John Barry jedan od onih čija će me glazba u većini filmova automatski asocirati na James Bonda s obzirom da je napravio glazbu za 12 Bond filmova, pa me čak na trenutke asocira i ovdje, mislim da je John Barry bio savršen odabir i da je uspješno prenio svoje ideje u zvuk ovog westerna koji je u pravilu i daleko više od toga.

Na ovoj produženoj verziji iz 2004. se nalazi 6 skladbi više nego na originalnom soundtracku iz 1990. plus to da su neke prijašnje skladbe produljene, te je ovo vjerojatno i sva glazba iz filma. Barry je uspješno ulovio esenciju filma preko američke glazbe pretežno zasnovane na idejama i ostvarenjima Aarona Coplanda koji se smatra i začetnikom američkog zvuka u orkestralnoj glazbi. Barry je stvorio jedan prilično impozantan i emotivan soundtrack čija je okosnica predivna „The John Dunbar Theme“ skladba koja uspijeva izvući na površinu dušu samog filma. Na ovoj verziji soundtracka nalazi se i identična verzija onoj iz filma. Teško slušati to i ne ostati dirnut jednom tako jednostavnom, a opet genijalnom skladbom koja sa samo par nota pruži puno magije, te izvuče više plemenitih emocija iz samog slušatelja, nego katkad najkompleksnije skladbe i to je ono što prave genijalce razlikuje od onih koji bi to voljeli biti.

Uvodna, te 7 i pol minuta dugačka „Main Title / Looks Like a Suicide“ kombinira par glazbenih tema u jednu i kako se približava kraju, teme u tom miksu postaju sve zanimljivije.
John Barry uspješno oslikava američki krajolik bez da pritom asocira na neke svoje druge filmove upotrebljavajući već tipično za svoj izražaj uglavnom violine i iznimno snažne trube koje ovdje naglašavaju svu moć vizualnog dijela filma. Također jedna od glavnih glazbenih tema koja savršeno prikazuje tu idiličnu sliku Amerike i njen zaštitni zvuk, dolazi u četverodijelnoj „Journey to Fort Sedgewick / Shooting Star / John Dunbar Theme / Arrival at Fort Sedgewick“.

U „Journey to the Buffalo Killing Ground“ imamo snažnu temu koja prelazi u dramatični i tragični prizvuk zasnovan na Dunbarovoj temi i spada definitivno među vrhunce ovog albuma, a nakon te skladbe ta tema se počne ponavljati malo više puta u sličnim varijacijama, no u „The Buffalo Hunt“ dođe do nepredvidljivog prijelaza u jedan standardni i uzbudljivi kaubojski izražaj.

U malo laganijim i ljubavnim tematikama na sredini soundtracka Barry stvara jednu opuštajuću i poželjnu protutežu albumu gdje malo i frulice dođu do izražaja u solidnim i nježnim skladbama naspram sve te siline truba i violina na kojima se zasniva soundtrack. Prije svega je tu suptilan i gotovo meditativan bez da ulazi u pretjeranu patetiku.

Jedna od skladbi koja se definitivno ističe je preko 6 minuta duga i dramatična „Pawnees / Pawnee Attack / Stone Calf Dies / Toughest Dies“ sa svojim neurotičnim bubnjanjem, te koja se možda malo bolje uklapa u film, nego van njega, ali je svejedno i više nego poželjan dodatak soundtracku.

Posebno je dojmljiva varijacija na Dunbarovu temu „The Buffalo Hunt“ koja svojim himničnim ritmom daje sasvim novu dimenziju ionako odličnoj skladbi.

Tema koja se također ističe nam dolazi u dramatičnoj i snažnoj „Rescue of Dances With Wolves“ koja je zasigurno jedan od najvećih aduta na soundtracku. Zanimljivo je čuti koliko neke skladbe ovdje podsjećaju na druge sa albuma, no opet se ne radi o varijacijama na teme, već o sasvim drugim skladbama. Barry je uspješno varirao iste ideje, a ne samo iste melodije i to čini soundtrack još zanimljivijim.

Farewell and End Title“ je uglavnom skup mnogih tema koje smo već čuli na soundtracku. 

Johny Barry je unatoč svim klišejima američke i western glazbe uspio unijeti bez imalo sumnje priličnu dozu originalnosti i melodijske domišljatosti da stvori jedno upečatljivo i vrlo dobro glazbeno djelo za jedan takav predivan film. Emotivna i impozantna glazba i više nego prikladna za ovakvu priču. Soundtrack koji i van filma pruža jedno lijepo iskustvo, te slušatelju uspješno dočarava scene prekrasnih američkih krajolika.

John Barry se itekako ovdje dokazao kao pravi majstor u svom poslu i dorastao ovakvom zadatku. Katkad jednostavne, ali opet dojmljive teme gdje Barry ne komplicira previše sa orkestracijom koja je i dalje u stanju na pravilan način ne samo dočarati snagu filma, već mu i naglasiti karakter, samo dodatno potvrđuju i Barryev talent. Također, na ovom soundtracku možda dolazi do izražaja najsnažnija i najjača upotreba truba koju sam ikada igdje čuo, a da i dalje ne zvuči pretjerano, već sasvim prirodno i više nego prikladno.

promjena: 01.10.2013. u 17:28:06