Bruce Springsteen

Godina:1978
Vrsta:originalni album
Žanr:rock, heartland rock
Prosječna ocjena:3.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Badlands
  2.   Adam Raised a Cain
  3.   Something In The Night
  4.   Candy's Room
  5.   Racing in the Street
  6.   The Promised Land
  7.   Factory
  8.   Streets of Fire
  9.   Prove It All Night
10.   Darkness on the Edge of Town
korisnik:
recenzirao: 23.10.2013. u 20:24:03

Bruce se sve više preko svojih pjesama identificirao s ljudima s ruba društva koji na razno-razne načine spajaju kraj s krajem i teškom mukom se probijaju do svojih snova od kojih se mnogi niti ne ostvare. Bruce je postao zagovornik malog radnog čovjeka čiji se pokušaji da se uzdigne iz te neprepoznatljive mase često pretvore i u neke mutne poslove, a snovi se rasplinu kao primjerice u „The Promised Land“ pjesmi.

Sav besmisao napornog radnog života dolazi do izražaja u prilično tekstulano izravnoj, kratkoj i apatičnoj „Factory“ pjesmi u kojoj Bruce ne nastoji naglasiti nikakav pozitivan završetak priče koja poput mašine samo monotono radi, a ljudi pomireni sa svojom sudbinom izvršavaju svoje dužnosti.

Bruce ovim albumom odaje počast onima na koje je društvo zaboravilo i koje smatra potrošnom robom i radnom snagom. Od sitnih kriminalaca, mladih buntovnika u uzaludnoj potrazi za srećom i ljudima koji obavljaju 'obične' i teške fizičke poslove Bruce je dao karakter i dušu onome što je mnogima samo bezlična masa ljudi.

Bruce je još uvijek glazbeno surov, jednostavan i neusavršen što dolazi do izražaja najviše u glazbeno pomalo iritantnoj i čak na dječji način zaraznoj „Prove It All Night“ gdje momak cijelu noć dokazuje curi svoju ljubav. Očito najlošija pjesma na albumu.

Sama uvodna „Badlands“ je već energični udarac u priči o mladim ljudima kojima se raspadaju snovi, bude se u strahu i ljuti su na svijet. Od uništavanja vlastitog tijela na teškim fizičkom radovima do nade da postoji nešto bolje, u takvim pjesmama će svoje muke najbolje prepoznati oni koji prolaze i sami to u životu.

Slijedi ju nabrijana rock stvar „Adam Raised a Cain“ u vokalno agresivnoj Bruceovoj izvedbi, a s glazbenog aspekta vjerojatno najzanimljivija stvar na albumu je iznimno zaraznim rifom podvučena pjesma „Candy's Room“ gdje je Bruce hrabro krenuo melodičnijim pristupom i rezultat je odličan, a do izražaja posebno dolaze nabrijani ritam i gitara koji pršte energijom.

Protagonosti Bruceovih priča se uglavnom voze bespućima u svojim autima jer je to vjerojatno jedino mjesto gdje se mogu osjećati slobodnima i nesputanima od života koji im ne pruža ama baš ništa više osim muke, a ta emotivna bol i uništeni snovi dolaze ponajviše do izražaja u pjesmi „Racing in the Streets“ koja mi je jedna od najdražih s albuma i u „Something in the Night“ gdje melankolija izražena kroz Bruceov vokal koji čak katkad zvuči kao zavijanje ranjene životinje prikazuje svu psihičku propast protagonista u tim pjesmama.

U „Streets of Fire“ dolazi do izražaja sva usamljenost čovjeka izgubljenog među strancima i bezličnim licima čiji je put prema potpunoj propasti neizbježan, a u završnoj naslovnoj pjesmi "Darkness on the Edge of Town" Bruce kao da daje rezime svih priča s albuma.

Unatoč svoj Bruceovoj glazbenoj neusavršenosti, moglo bi se reći da mu je srce na mjestu i da je to ono što ovaj album razlikuje od mnogih albuma ostalih izvođača jer ima tu jednu crtu i karakter iskonske spontanosti i izražavanja čime se izbjegava mogućnost da album zvuči samo kao ulašteni produkt nekoga tko falsificira emocije i ne vjeruje u svoje tekstove. Čak manje sofisticiran od svog prethodnika „Born To Run“ albuma, ali s druge strane album koji još više ostavlja dojam da je sazdan od krvi i mesa i surovih životnih realnosti. Bruce je na jedan način rock glazbu svojim pristupom doveo i na viši nivo.

Bruce je doduše i ne baš mudro izbacio najbolju pjesmu koja je mogla biti na ovom albumu, a to je „Because the Night“ koja je postala svačiji hit osim njegov.

Mračan album mračnih i depresivnih tematika čije su priče često impresivnije od same glazbene podloge. Bruce ovdje i dalje ne nastoji biti toliko glazbenik koliko pripovjedač o ljudskim sudbinama, no upravo i taj pristup daje ovoj glazbi dodatnu čar jer je ovo glazba od 'malog' čovjeka upućena 'malim' ljudima. Heartland rock je ovim albumom dobio i jednog od najsnažnijih predstavnika. Iako me s glazbenog nivoa ovakav rezultat ne privlači pretjerano zbog svog glazbeno ne baš razvijenog pristupa i dalje se energija, emocija i izražaj ovakvog nečeg teško mogu zanemariti i negirati.

Bruce se sve više preko svojih pjesama identificirao s ljudima s ruba društva koji na razno-razne načine spajaju kraj s krajem i teškom mukom se probijaju do svojih snova od kojih se mnogi niti ne ostvare. Bruce je postao zagovornik malog radnog čovjeka čiji se pokušaji da se uzdigne iz te neprepoznatljive mase često pretvore i u neke mutne poslove, a snovi se rasplinu kao primjerice u „The Promised Land“ pjesmi.

Sav besmisao napornog radnog života dolazi do izražaja u prilično tekstulano izravnoj, kratkoj i apatičnoj „Factory“ pjesmi u kojoj Bruce ne nastoji naglasiti nikakav pozitivan završetak priče koja poput mašine samo monotono radi, a ljudi pomireni sa svojom sudbinom izvršavaju svoje dužnosti.

Bruce ovim albumom odaje počast onima na koje je društvo zaboravilo i koje smatra potrošnom robom i radnom snagom. Od sitnih kriminalaca, mladih buntovnika u uzaludnoj potrazi za srećom i ljudima koji obavljaju 'obične' i teške fizičke poslove Bruce je dao karakter i dušu onome što je mnogima samo bezlična masa ljudi.

Bruce je još uvijek glazbeno surov, jednostavan i neusavršen što dolazi do izražaja najviše u glazbeno pomalo iritantnoj i čak na dječji način zaraznoj „Prove It All Night“ gdje momak cijelu noć dokazuje curi svoju ljubav. Očito najlošija pjesma na albumu.

Sama uvodna „Badlands“ je već energični udarac u priči o mladim ljudima kojima se raspadaju snovi, bude se u strahu i ljuti su na svijet. Od uništavanja vlastitog tijela na teškim fizičkom radovima do nade da postoji nešto bolje, u takvim pjesmama će svoje muke najbolje prepoznati oni koji prolaze i sami to u životu.

Slijedi ju nabrijana rock stvar „Adam Raised a Cain“ u vokalno agresivnoj Bruceovoj izvedbi, a s glazbenog aspekta vjerojatno najzanimljivija stvar na albumu je iznimno zaraznim rifom podvučena pjesma „Candy's Room“ gdje je Bruce hrabro krenuo melodičnijim pristupom i rezultat je odličan, a do izražaja posebno dolaze nabrijani ritam i gitara koji pršte energijom.

Protagonosti Bruceovih priča se uglavnom voze bespućima u svojim autima jer je to vjerojatno jedino mjesto gdje se mogu osjećati slobodnima i nesputanima od života koji im ne pruža ama baš ništa više osim muke, a ta emotivna bol i uništeni snovi dolaze ponajviše do izražaja u pjesmi „Racing in the Streets“ koja mi je jedna od najdražih s albuma i u „Something in the Night“ gdje melankolija izražena kroz Bruceov vokal koji čak katkad zvuči kao zavijanje ranjene životinje prikazuje svu psihičku propast protagonista u tim pjesmama.

U „Streets of Fire“ dolazi do izražaja sva usamljenost čovjeka izgubljenog među strancima i bezličnim licima čiji je put prema potpunoj propasti neizbježan, a u završnoj naslovnoj pjesmi "Darkness on the Edge of Town" Bruce kao da daje rezime svih priča s albuma.

Unatoč svoj Bruceovoj glazbenoj neusavršenosti, moglo bi se reći da mu je srce na mjestu i da je to ono što ovaj album razlikuje od mnogih albuma ostalih izvođača jer ima tu jednu crtu i karakter iskonske spontanosti i izražavanja čime se izbjegava mogućnost da album zvuči samo kao ulašteni produkt nekoga tko falsificira emocije i ne vjeruje u svoje tekstove. Čak manje sofisticiran od svog prethodnika „Born To Run“ albuma, ali s druge strane album koji još više ostavlja dojam da je sazdan od krvi i mesa i surovih životnih realnosti. Bruce je na jedan način rock glazbu svojim pristupom doveo i na viši nivo.

Bruce je doduše i ne baš mudro izbacio najbolju pjesmu koja je mogla biti na ovom albumu, a to je „Because the Night“ koja je postala svačiji hit osim njegov.

Mračan album mračnih i depresivnih tematika čije su priče često impresivnije od same glazbene podloge. Bruce ovdje i dalje ne nastoji biti toliko glazbenik koliko pripovjedač o ljudskim sudbinama, no upravo i taj pristup daje ovoj glazbi dodatnu čar jer je ovo glazba od 'malog' čovjeka upućena 'malim' ljudima. Heartland rock je ovim albumom dobio i jednog od najsnažnijih predstavnika. Iako me s glazbenog nivoa ovakav rezultat ne privlači pretjerano zbog svog glazbeno ne baš razvijenog pristupa i dalje se energija, emocija i izražaj ovakvog nečeg teško mogu zanemariti i negirati.

promjena: 05.11.2013. u 10:10:54