Bruce Springsteen

Godina:1980
Vrsta:originalni album
Žanr:heartland rock
Prosječna ocjena:3.00

POPIS PJESAMA:

  1.   The Ties That Bind
  2.   Sherry Darling
  3.   Jackson Cage
  4.   Two Heart
  5.   Independence Day
  6.   Hungry Heart
  7.   Out in the Street
  8.   Crush on You
  9.   You Can Look (But You Better Not Touch)
10.   I Wanna Marry You
11.   The River
12.   Point Blank
13.   Cadillac Ranch
14.   I'm a Rocker
15.   Fade Away
16.   Stolen Car
17.   Ramrod
18.   The Price You Pay
19.   Drive All Night
20.   Wreck on the Highway
korisnik:
recenzirao: 01.11.2013. u 13:54:15

Bruce je odlučio više ne biti toliko crn i pesimističan kakav je ponajviše bio na prethodnom "Darkness on the Edge of Town" albumu jer je shvatio da je život najčešće kompenzacija između sranja i svijetlijih trenutaka. Album koji je isprva trebao biti jednostruk je postao dupli vjerojatno iz razloga jer je uz otužniju pjesmu „The River“ falilo malo više supstance i tuge, pa je tako stvoren ovaj dupli album koji u svojoj neopterećenosti djeluje više kao manifest lagano pripitog barskog benda koji pjeva američkoj ruralnoj publici rock'n'roll pjesme o ljubavi i životnim nedaćama. Sama naslovna stvar „The River“ je i bez previše mozganja najbolja stvar na albumu o stvarnoj životnoj priči njegove sestre i njenog muža. Melankolična pjesma podvučena usnom harmonikom koja je donekle bila preteća zvuka s narednog Bruceovog albuma „Nebraska“.

Ovo je isto tako i prvi album od Brucea koji je u SAD-u došao na prvo mjesto, te ujedno sadržava i do tada Bruceov najveći hit u zaraznoj pop pjesmici „Hungry Heart“ za koju bih se dao kladiti da je od Billy Joela da ne znam da je od Brucea koji čak ispušta slične vokalne zvukove i pjeva kao Billy Joel dok sama kompozicija zvuči i više kao parodija na Joela. Iako ne pretjerano briljantna, u svakom slučaju iznimno dopadljiva pjesmica koja daje potrebnu ravnotežu albumu. Iako pjesmica ostavlja dojam banalnosti, tekst je u pravilu simpatična oda ljudskim snovima.

Uvodna rock stvar „The Ties That Bind“ me ne oduševljava pretjerano i Bruce zvuči kao da se nije dobro iskašljao prije pjevanja, a sa narednom „Sherry Darling“ Bruce uspješno odlazi u humoristične vode u priči o nepodnošljivoj punici. Pjesma uljepšana saksofonom i kao stvorena za sve muške koji su u bračnom paketu dobili i punicu.

U iznimno zabavnim rock pjesmama kao što su „Ramrod“, „I'm a Rocker“ i „Cadillac Ranch“ potkovanima synth ritmovima Bruce podsjeća pomalo i na kasnije Dire Straitse. Na ovom albumu Bruce pokušava i zabaviti slušatelja i malo ga opet utopiti u nekim mračnijim tematikama kao što je „Point Blank“ u kojima Bruce zalazi u tematike problematičnog života mladog zaljubljenog para, a takve teme je već isprepeglao uzduž i popreko. Jedna od onih pjesama koje zvuče beznadno kao i priče koje pričaju. Album i završava jedna takva pjesma „Wreck on the Highway“ koja doduše zvuči nepotrebno patetično, beživotno i donekle lažno unatoč temi o prometnoj nesreći.

Skoro identični dojam ostavlja i 8 i pol minutna „Drive All Night“ čiji bi tekst ostavio bolji dojam da sama pjesma nije stenjeća i naporna patetika.

Možda je u najboljem svjetlu Bruce dotakao naredni mračan „Nebraska“ album sa dojmljivom i otužnom „Stolen Car“ čiji dojam melankolije pojačavaju prateći vokali.

Album koji mi ostavlja podvojene osjećaje. Istovremeno zvuči i banalno i ne pretjerano dojmljivo, no s druge strane ima priličan broj aduta. Bruce je unio malo više svježine naspram prijašnjih drama i napravio jedan opušteniji album koji doduše s produkcijskog nivoa zvuči nekako tanko.

Pjesme osciliraju od banalnijih rock pjesama koje kvalitetom variraju kao i onaj više patetični dio albuma. Pristojan album poete koji često oplakuje živote svojih likova i koji doduše može i malo bolje od ovoga.

Bruce je odlučio više ne biti toliko crn i pesimističan kakav je ponajviše bio na prethodnom "Darkness on the Edge of Town" albumu jer je shvatio da je život najčešće kompenzacija između sranja i svijetlijih trenutaka. Album koji je isprva trebao biti jednostruk je postao dupli vjerojatno iz razloga jer je uz otužniju pjesmu „The River“ falilo malo više supstance i tuge, pa je tako stvoren ovaj dupli album koji u svojoj neopterećenosti djeluje više kao manifest lagano pripitog barskog benda koji pjeva američkoj ruralnoj publici rock'n'roll pjesme o ljubavi i životnim nedaćama. Sama naslovna stvar „The River“ je i bez previše mozganja najbolja stvar na albumu o stvarnoj životnoj priči njegove sestre i njenog muža. Melankolična pjesma podvučena usnom harmonikom koja je donekle bila preteća zvuka s narednog Bruceovog albuma „Nebraska“.

Ovo je isto tako i prvi album od Brucea koji je u SAD-u došao na prvo mjesto, te ujedno sadržava i do tada Bruceov najveći hit u zaraznoj pop pjesmici „Hungry Heart“ za koju bih se dao kladiti da je od Billy Joela da ne znam da je od Brucea koji čak ispušta slične vokalne zvukove i pjeva kao Billy Joel dok sama kompozicija zvuči i više kao parodija na Joela. Iako ne pretjerano briljantna, u svakom slučaju iznimno dopadljiva pjesmica koja daje potrebnu ravnotežu albumu. Iako pjesmica ostavlja dojam banalnosti, tekst je u pravilu simpatična oda ljudskim snovima.

Uvodna rock stvar „The Ties That Bind“ me ne oduševljava pretjerano i Bruce zvuči kao da se nije dobro iskašljao prije pjevanja, a sa narednom „Sherry Darling“ Bruce uspješno odlazi u humoristične vode u priči o nepodnošljivoj punici. Pjesma uljepšana saksofonom i kao stvorena za sve muške koji su u bračnom paketu dobili i punicu.

U iznimno zabavnim rock pjesmama kao što su „Ramrod“, „I'm a Rocker“ i „Cadillac Ranch“ potkovanima synth ritmovima Bruce podsjeća pomalo i na kasnije Dire Straitse. Na ovom albumu Bruce pokušava i zabaviti slušatelja i malo ga opet utopiti u nekim mračnijim tematikama kao što je „Point Blank“ u kojima Bruce zalazi u tematike problematičnog života mladog zaljubljenog para, a takve teme je već isprepeglao uzduž i popreko. Jedna od onih pjesama koje zvuče beznadno kao i priče koje pričaju. Album i završava jedna takva pjesma „Wreck on the Highway“ koja doduše zvuči nepotrebno patetično, beživotno i donekle lažno unatoč temi o prometnoj nesreći.

Skoro identični dojam ostavlja i 8 i pol minutna „Drive All Night“ čiji bi tekst ostavio bolji dojam da sama pjesma nije stenjeća i naporna patetika.

Možda je u najboljem svjetlu Bruce dotakao naredni mračan „Nebraska“ album sa dojmljivom i otužnom „Stolen Car“ čiji dojam melankolije pojačavaju prateći vokali.

Album koji mi ostavlja podvojene osjećaje. Istovremeno zvuči i banalno i ne pretjerano dojmljivo, no s druge strane ima priličan broj aduta. Bruce je unio malo više svježine naspram prijašnjih drama i napravio jedan opušteniji album koji doduše s produkcijskog nivoa zvuči nekako tanko.

Pjesme osciliraju od banalnijih rock pjesama koje kvalitetom variraju kao i onaj više patetični dio albuma. Pristojan album poete koji često oplakuje živote svojih likova i koji doduše može i malo bolje od ovoga.

promjena: 01.11.2013. u 23:31:20