Bruce Springsteen

Godina:1987
Vrsta:originalni album
Žanr:pop, rock, folk
Prosječna ocjena:4.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Ain't Got You
  2.   Tougher Than the Rest
  3.   All That Heaven Will Allow
  4.   Spare Parts
  5.   Cautious Man
  6.   Walk Like a Man
  7.   Tunnel of Love
  8.   Two Faces
  9.   Brilliant Disguise
10.   One Step Up
11.   When You're Alone
12.   Valentine's Day
korisnik:
recenzirao: 22.11.2013. u 23:42:42

Oduvijek su mi bili draži oni albumi koji su zvučali nekako osobno i intimnije. To je možda i razlog zašto mi je katkad bolje sjela glazba od nekih solo izvođača, nego kada su bili dio benda, kao primjerice što je slučaj s Mark Knopflerom.
Bruce je ovim albumom podijelio vjerojatno prvi put svoje osobno stanje i osobne probleme s javnošću u pretežno pop-folk pjesmama, da ih tako definiramo. Odličan mainstream album koji je za razliku od svog prethodnika „Born in the U.S.A.“ otišao zvukom u sasvim drugačijem i puno melankoličnijem smjeru, te smo dobili album koji pruža emocije i laganu dozu apatije, te se suptilnim synth zvukovima koji prate većinu pjesama uspješno naglašava te dojmove. Ta melankolija uzrokovana je Bruceovim rastankom od žene Julianne Phillips s kojom je bio u braku kratko vremena i Bruce je sve svoje emocije iskazao u odličnoj „Brilliant Disguise“ pjesmi koja je i objavljena kao prvi singl, te u kojoj Bruce svoju ljubav u koju se razočarao opisuje kao 'savršenu krinku'. Bruce je s tom pjesmom vjerojatno dostigao vrhunac ovog odličnog albuma koji je pretežno posvećen bolnom ljubavnom iskustvu.

I najbitnije od svega, Bruce je ovim albumom dokazao prije svega da je postao kvalitetniji skladatelj nego li je to bio 10 godina ranije, a taj napredak postao je očit sa prethodnim „Born in the U.S.A.“ albumom.

Album već odličnom uvodnom folk pjesmicom „Ain't Got You“ više zaokuplja nego sav folk sa „Nebraska“ albuma.
Već od naredne pjesme album odlazi već malo više u mainstream zvuk sa odličnom baladom „Tougher Than the Rest“ podvučenu donekle mračnim zvukom i zrelim tekstom o čovjeku spremnom na ljubav koji to isto traži i od žene. Možda i 'najfrajerskija' Bruceova pjesma u cijeloj karijeri koja ga samim svojim zrelim glazbenim izričajem prikazuje od ovog albuma kao nekoga tko život gleda na jednostavniji i izravniji način. Bruce je ovim albumom jednostavno odrastao.

Općenito je cijela prva polovica albuma odlična, te to vrijedi i za narednu odličnu „All That Heaven Will Allow“ koja također spada svojim folk-pop pristupom u neke od vrhunaca albuma. Bruce je uspio izmiješati sintiće sa folkom, a da to pritom zvuči savršeno, a ne grozno kako se možda u teoriji čini.

Naredna „Spare Parts“ spada pod neke od boljih rock pjesama od Brucea u temi o lažnoj ljubavi, napuštanju dečka majke s djetetom i svim mogućim dramama povezanih s time.

U samoj naslovnoj „Tunnel of Love“ koja se bavi problemom braka, Bruce je možda nepotrebno otišao malo previše u komercijalni pop zvuk dok sama pjesma sa glazbenog aspekta ne nosi baš neku pretjeranu glazbenu supstancu ili zanimljivost, već uglavnom predstavlja pristojnu manifestaciju pop forme 1980-ih koja bi bolje odgovarala na nekom tuđem albumu nego na ovome. Pjesma nije loša, no ne bi smjela biti glavna okosnica ovog albuma koji ima daleko veći broj boljih pjesama što još jednom potvrđuje i odlična naredna „Two Faces“ koja opisuje na puno emotivniji način odnos između dvoje zaljubljenih.

Bruce se osvrće i u vrlo dobroj i melankoličnoj „One Step Up“ na svoj brak gdje se preispituje gdje je i sam pogriješio i nalazi se na prekretnici gdje nije pretjerano siguran koji bi slijedeći korak trebao poduzeti.

Tu i tamo Bruce odluta u tuđe živote kao sa laganom folk pjesmicom „Cautious Man“, no u jednoj mirnijoj priči nego je to znao biti slučaj sa većinom njegovih tematika. Pjesma koja bi se fino uklopila na "Nebraska" album.

U svakom slučaju Bruce se na ovome albumu drži glavne teme, a to su ljubavni odnosi, bračni problemi i sve ono što ga je obilježilo u propalom odnosu sa bivšom ženom. Čak i uz neke slabije trenutke na albumu, ovo je meni osobno vjerojatno i najdraži Bruceov album koji slušatelja vodi na jednu opuštenu, no nimalo banalnu ili sterilnu vožnju. Ovo je album čovjeka koji je nakon nedaća u životu došao do raskrižja, te se najvjerojatnije htio suočiti sa tugom i razočaranjima da može pomiren sa sudbinom kakva jest lakše krenuti dalje. Mainstream album koji je čini se Bruce prvenstveno napravio za sebe, a ne za cijelu naciju što je bio slučaj s prethodnim albumom.

Oduvijek su mi bili draži oni albumi koji su zvučali nekako osobno i intimnije. To je možda i razlog zašto mi je katkad bolje sjela glazba od nekih solo izvođača, nego kada su bili dio benda, kao primjerice što je slučaj s Mark Knopflerom.
Bruce je ovim albumom podijelio vjerojatno prvi put svoje osobno stanje i osobne probleme s javnošću u pretežno pop-folk pjesmama, da ih tako definiramo. Odličan mainstream album koji je za razliku od svog prethodnika „Born in the U.S.A.“ otišao zvukom u sasvim drugačijem i puno melankoličnijem smjeru, te smo dobili album koji pruža emocije i laganu dozu apatije, te se suptilnim synth zvukovima koji prate većinu pjesama uspješno naglašava te dojmove. Ta melankolija uzrokovana je Bruceovim rastankom od žene Julianne Phillips s kojom je bio u braku kratko vremena i Bruce je sve svoje emocije iskazao u odličnoj „Brilliant Disguise“ pjesmi koja je i objavljena kao prvi singl, te u kojoj Bruce svoju ljubav u koju se razočarao opisuje kao 'savršenu krinku'. Bruce je s tom pjesmom vjerojatno dostigao vrhunac ovog odličnog albuma koji je pretežno posvećen bolnom ljubavnom iskustvu.

I najbitnije od svega, Bruce je ovim albumom dokazao prije svega da je postao kvalitetniji skladatelj nego li je to bio 10 godina ranije, a taj napredak postao je očit sa prethodnim „Born in the U.S.A.“ albumom.

Album već odličnom uvodnom folk pjesmicom „Ain't Got You“ više zaokuplja nego sav folk sa „Nebraska“ albuma.
Već od naredne pjesme album odlazi već malo više u mainstream zvuk sa odličnom baladom „Tougher Than the Rest“ podvučenu donekle mračnim zvukom i zrelim tekstom o čovjeku spremnom na ljubav koji to isto traži i od žene. Možda i 'najfrajerskija' Bruceova pjesma u cijeloj karijeri koja ga samim svojim zrelim glazbenim izričajem prikazuje od ovog albuma kao nekoga tko život gleda na jednostavniji i izravniji način. Bruce je ovim albumom jednostavno odrastao.

Općenito je cijela prva polovica albuma odlična, te to vrijedi i za narednu odličnu „All That Heaven Will Allow“ koja također spada svojim folk-pop pristupom u neke od vrhunaca albuma. Bruce je uspio izmiješati sintiće sa folkom, a da to pritom zvuči savršeno, a ne grozno kako se možda u teoriji čini.

Naredna „Spare Parts“ spada pod neke od boljih rock pjesama od Brucea u temi o lažnoj ljubavi, napuštanju dečka majke s djetetom i svim mogućim dramama povezanih s time.

U samoj naslovnoj „Tunnel of Love“ koja se bavi problemom braka, Bruce je možda nepotrebno otišao malo previše u komercijalni pop zvuk dok sama pjesma sa glazbenog aspekta ne nosi baš neku pretjeranu glazbenu supstancu ili zanimljivost, već uglavnom predstavlja pristojnu manifestaciju pop forme 1980-ih koja bi bolje odgovarala na nekom tuđem albumu nego na ovome. Pjesma nije loša, no ne bi smjela biti glavna okosnica ovog albuma koji ima daleko veći broj boljih pjesama što još jednom potvrđuje i odlična naredna „Two Faces“ koja opisuje na puno emotivniji način odnos između dvoje zaljubljenih.

Bruce se osvrće i u vrlo dobroj i melankoličnoj „One Step Up“ na svoj brak gdje se preispituje gdje je i sam pogriješio i nalazi se na prekretnici gdje nije pretjerano siguran koji bi slijedeći korak trebao poduzeti.

Tu i tamo Bruce odluta u tuđe živote kao sa laganom folk pjesmicom „Cautious Man“, no u jednoj mirnijoj priči nego je to znao biti slučaj sa većinom njegovih tematika. Pjesma koja bi se fino uklopila na "Nebraska" album.

U svakom slučaju Bruce se na ovome albumu drži glavne teme, a to su ljubavni odnosi, bračni problemi i sve ono što ga je obilježilo u propalom odnosu sa bivšom ženom. Čak i uz neke slabije trenutke na albumu, ovo je meni osobno vjerojatno i najdraži Bruceov album koji slušatelja vodi na jednu opuštenu, no nimalo banalnu ili sterilnu vožnju. Ovo je album čovjeka koji je nakon nedaća u životu došao do raskrižja, te se najvjerojatnije htio suočiti sa tugom i razočaranjima da može pomiren sa sudbinom kakva jest lakše krenuti dalje. Mainstream album koji je čini se Bruce prvenstveno napravio za sebe, a ne za cijelu naciju što je bio slučaj s prethodnim albumom.