Elton John

Godina:1993
Vrsta:originalni album
Žanr:pop-rock
Prosječna ocjena:3.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Teardrops - feat. k.d. lang
  2.   When I Think About Love (I Think About You) - feat. P.M. Dawn
  3.   The Power - feat. Little Richard
  4.   Shakey Ground - feat. Don Henley
  5.   True Love - feat. Kiki Dee
  6.   If You Were Me - feat. Chris Rea
  7.   A woman's Needs - feat. Tammy Wynette
  8.   Old Friend - feat. Nik Kershaw
  9.   Go On and On - feat. Gladys Knight
10.   Don't Go Breaking My Heart - feat. RuPaul
11.   Ain't Nothing Like the Real Thing - feat. Marcella Detroit
12.   I'm Your Puppet - feat. Paul Young
13.   Love Letters - feat. Bonnie Raitt
14.   Born to Lose - feat. Leonard Cohen
15.   Don't Let the Sun Go Down on Me - feat. George Michael
16.   Duets for One
korisnik:
recenzirao: 10.04.2014. u 12:47:28

Ovo je bio možda trenutak kada je Elton postajao sve skloniji glazbenim suradnjama sa ostalim glazbenicima i postao više zaokupljen ostalim glazbenim projektima mimo svojih solo albuma. Ova kolekcija dueta sa mnogim poznatim i kultnim imenima iz svijeta glazbe ima svojih dobrih i loših strana, no bez sumnje su pjesme s ovog albuma postale kod nas česti radijski standardi koliko se sjećam kao što je to primjerice obrada pjesme „Teardrops“ u duetu sa k.d. lang koja je u originalu objavljena od Womack & Womack 1988. no ova Eltonova verzija je čak uspjela na neki način postati i češće puštana verzija koliko mi se čini i definitivno mi je i draža od originala sa svojim laganim i razigranim violinskim aranžmanom. I tako se ovaj album otvara jednom laganom i dopadljivom 'radio friendly' pjesmom koja doduše unatoč svoj svojoj dopadljivosti ostavlja nekako banalniji dojam naspram onoga što se može naći na Eltonovim solo albumima.

Vrhunac ovog albuma jest jedina stvar snimljena 2 godine ranije u duetu s George Michaelom u Eltonovoj kultnoj „Don't Let the Sun Go Down on Me“ za koju se može reći da je bez imalo sumnje jedan od najboljih dueta ikad izvedenih koji je usto s obje strane Atlatnika došao na 1. mjesto. Elton i George se savršeno upotpunjavaju u ovoj još više dramatičnoj verziji od originala gdje je Michaelova najava Eltona usred pjesme sa „ladies and gentlemen, Mr. Elton John“ postala već kultna.

Iako Elton pretežno nije autor pjesama na albumu, no one pjesme kojih je autor ovdje definitivno spadaju među najveće adute. Tako imamo snažnu gospel koračnicu u duetu sa Little RichardomThe Power“, te prekrasnu baladu s country štihom „A Woman's Needs“ u duetu s pokojnom country pjevačicom Tammy Wynette.  

Čak se može reći da je i dance masakr Eltonovog klasika „Don't Go Breaking My Heart“ koji je postao ogroman hit 1976. u duetu sa Kiki Dee ovdje također simpatičan u duetu s RuPaulom s jedne strane, dok je s druge strane i više nego jasno zašto neki ne podnose tu verziju.
A sama Kiki Dee je ovdje s Eltonom izvela duet jedne staromodne i lijepe balade od Cole PorteraTrue Love“, te se čak u V. Britaniji popela na 2. mjesto top liste.

Također, neki dueti kao što su „If You Were Me“ u duetu sa Chris Reaom, „I'm Your Puppet“ sa Paul Youngom, te „Born to Lose“ sa Leonard Cohenom samo su dodatna i simpatična nadopuna ovom neopterećenom pop albumu.

S druge strane, tu definitivno ima par sramotno nepodnošljivih trenutaka od kojih se posebno ističe bljutava balada „When I Think about Love (I Think about You)“ u duetu s P.M. Dawn gdje Elton i vokalom slijedi tu neku užasnu cendrajuću patetiku od koje mi dođe da od muke škrgutam zubima.
Onda tu imamo pjesmu od Stevie WonderaGo On and On“ koju je Elton izveo u duetu sa Gladys Knight i koja možda ne bi bila tako katastrofalna da nema tako doslovno katastrofalnu produkciju. I „Shakey Ground“ u duetu sa Don Henleyem nije ništa puno više osim energične i iritantne rock poskočice.

U V. Britaniji su objavljeni singlovi s albuma postajali daleko veći hitovi, nego li u SAD-u, a među njima je i simpatična, no i pomalo prebanalna balada „Ain't Nothinhg Like the Real Thing“ u duetu s Marcellom Detroit.

Album zatvara Eltonova vrlo dobra solo stvar „Duets for One“ za koju je tekst napisao Chris Difford za razliku od ostalih Eltonovih skladbi na albumu za koje je tekstove napisao Bernie Taupin. Do izražaja ovdje dolazi i gitara od Chris Reae, te Eltonova neopterećena, no opet prililčno kompleksna i snažna melodija.

Može se reći da je unatoč raznovrsnosti ovo jedan kohezivan i svijetli pop album koji je, iako je uspio razočarati mnoge Eltonove fanove, jedno ipak solidno glazbeno djelo pretežno neopterećenog popa u praktički svim svojim mogućim oblicima. Album koji ima svoje svijetle i one manje svijetle trenutke, ali ipak teško da bi ga se unatoč svim svojim manama moglo proglasiti posebno slabim trenutkom u eltonovoj karijeri kako ga neki sigurno i vide. U svakom slučaju ovaj album je samo dalje nastavio jasnu Eltonovu putanju slave i komercijalnog uspjeha kroz 90-te.

Ovo je bio možda trenutak kada je Elton postajao sve skloniji glazbenim suradnjama sa ostalim glazbenicima i postao više zaokupljen ostalim glazbenim projektima mimo svojih solo albuma. Ova kolekcija dueta sa mnogim poznatim i kultnim imenima iz svijeta glazbe ima svojih dobrih i loših strana, no bez sumnje su pjesme s ovog albuma postale kod nas česti radijski standardi koliko se sjećam kao što je to primjerice obrada pjesme „Teardrops“ u duetu sa k.d. lang koja je u originalu objavljena od Womack & Womack 1988. no ova Eltonova verzija je čak uspjela na neki način postati i češće puštana verzija koliko mi se čini i definitivno mi je i draža od originala sa svojim laganim i razigranim violinskim aranžmanom. I tako se ovaj album otvara jednom laganom i dopadljivom 'radio friendly' pjesmom koja doduše unatoč svoj svojoj dopadljivosti ostavlja nekako banalniji dojam naspram onoga što se može naći na Eltonovim solo albumima.

Vrhunac ovog albuma jest jedina stvar snimljena 2 godine ranije u duetu s George Michaelom u Eltonovoj kultnoj „Don't Let the Sun Go Down on Me“ za koju se može reći da je bez imalo sumnje jedan od najboljih dueta ikad izvedenih koji je usto s obje strane Atlatnika došao na 1. mjesto. Elton i George se savršeno upotpunjavaju u ovoj još više dramatičnoj verziji od originala gdje je Michaelova najava Eltona usred pjesme sa „ladies and gentlemen, Mr. Elton John“ postala već kultna.

Iako Elton pretežno nije autor pjesama na albumu, no one pjesme kojih je autor ovdje definitivno spadaju među najveće adute. Tako imamo snažnu gospel koračnicu u duetu sa Little RichardomThe Power“, te prekrasnu baladu s country štihom „A Woman's Needs“ u duetu s pokojnom country pjevačicom Tammy Wynette.  

Čak se može reći da je i dance masakr Eltonovog klasika „Don't Go Breaking My Heart“ koji je postao ogroman hit 1976. u duetu sa Kiki Dee ovdje također simpatičan u duetu s RuPaulom s jedne strane, dok je s druge strane i više nego jasno zašto neki ne podnose tu verziju.
A sama Kiki Dee je ovdje s Eltonom izvela duet jedne staromodne i lijepe balade od Cole PorteraTrue Love“, te se čak u V. Britaniji popela na 2. mjesto top liste.

Također, neki dueti kao što su „If You Were Me“ u duetu sa Chris Reaom, „I'm Your Puppet“ sa Paul Youngom, te „Born to Lose“ sa Leonard Cohenom samo su dodatna i simpatična nadopuna ovom neopterećenom pop albumu.

S druge strane, tu definitivno ima par sramotno nepodnošljivih trenutaka od kojih se posebno ističe bljutava balada „When I Think about Love (I Think about You)“ u duetu s P.M. Dawn gdje Elton i vokalom slijedi tu neku užasnu cendrajuću patetiku od koje mi dođe da od muke škrgutam zubima.
Onda tu imamo pjesmu od Stevie WonderaGo On and On“ koju je Elton izveo u duetu sa Gladys Knight i koja možda ne bi bila tako katastrofalna da nema tako doslovno katastrofalnu produkciju. I „Shakey Ground“ u duetu sa Don Henleyem nije ništa puno više osim energične i iritantne rock poskočice.

U V. Britaniji su objavljeni singlovi s albuma postajali daleko veći hitovi, nego li u SAD-u, a među njima je i simpatična, no i pomalo prebanalna balada „Ain't Nothinhg Like the Real Thing“ u duetu s Marcellom Detroit.

Album zatvara Eltonova vrlo dobra solo stvar „Duets for One“ za koju je tekst napisao Chris Difford za razliku od ostalih Eltonovih skladbi na albumu za koje je tekstove napisao Bernie Taupin. Do izražaja ovdje dolazi i gitara od Chris Reae, te Eltonova neopterećena, no opet prililčno kompleksna i snažna melodija.

Može se reći da je unatoč raznovrsnosti ovo jedan kohezivan i svijetli pop album koji je, iako je uspio razočarati mnoge Eltonove fanove, jedno ipak solidno glazbeno djelo pretežno neopterećenog popa u praktički svim svojim mogućim oblicima. Album koji ima svoje svijetle i one manje svijetle trenutke, ali ipak teško da bi ga se unatoč svim svojim manama moglo proglasiti posebno slabim trenutkom u eltonovoj karijeri kako ga neki sigurno i vide. U svakom slučaju ovaj album je samo dalje nastavio jasnu Eltonovu putanju slave i komercijalnog uspjeha kroz 90-te.