The Beatles

Godina:1963
Vrsta:originalni album
Žanr:rock'n'roll, pop
Prosječna ocjena:2.50

POPIS PJESAMA:

  1.   I Saw Her Standing There
  2.   Misery
  3.   Anna (Go to Him)
  4.   Chains
  5.   Boys
  6.   Ask Me Why
  7.   Please Please Me
  8.   Love Me Do
  9.   P.S. I Love You
10.   Baby It's You
11.   Do You Want to Know a Secret
12.   A Taste of Honey
13.   There's a Place
14.   Twist and Shout
korisnik:
recenzirao: 15.08.2013. u 14:15:57

Smatram da se o 4 bube iz Liverpoola zvane The Beatles ne treba puno pričati. Njihova karijera se sastoji od 2 dijela -  onog dijela iz prve polovice 1960-tih kada su bili jedan od prvih boy bendova u povijesti namijenjenih za vrišteće curice koje su divljale na njihove zarazne dosjetke kao što su „Love Me Do“ i onog drugog dijela iz druge polovice 1960-tih kada su odlučili promijeniti tok povijesti da ljudi do dan danas ne bi morali slušati dosjetke kao što su „Love Me Do“.
Naravno, da nije bilo ove grupe, mi zasigurno ne bi danas slušali jedno te iste dosjetke i poskočice jer bi se glazba razvijala i mimo njih, no da su imali velikog utjecaja na mnoge buduće grupe, žanrovske oscilacije i publiku, nepobitna je činjenica jer ipak se radi o grupi koja je prodala više albuma od ikoga do sada u povijesti čovječanstva.

Voljeli mi njih ili ne, The Beatles su jedan od najbitnijih segmenata pop kulture i kulture općenito 20-og stoljeća. O njima je napravljeno more dokumentaraca, napisano more knjiga, rečeno puno toga i nepotrebnoga i vjerujem da svaki prosječni zaljubljenik u ove 4 bube zna više o njima, nego li ću ja ikada dobiti interes da doznam. Radile su se nepotrebno detaljne analize svakog njihovog pjesmuljka u kojima se, uglavnom na početku karijere, nije imalo u pravilu šta analizirati. The Beatles su grupa koja se uzdiže u nebesa od mnogih glazbenih čistunaca. Da li je to zasluženo? Pa, gledajući početak njihove karijere baš i ne. Gledajući drugi dio njihove karijere vjerojatno i da. Gledajući općenito cijeli opus, ne može se reći da se ne radi o prilično impresivnoj grupi koja je radila jako zanimljivu glazbu.

U vrijeme kada je sve bilo 'jednostavnije', a opet tako komplicirano, postoje razne verzije Beatlesovih albuma – britanske i američke. Capitol Records u SAD-u prvo nije htio uopće izdati njihove albume, a kada su Beatlesi postali uspješniji nego se vjerojatno očekivalo, zbog razno-raznih problema vezanima za financije, izdavačka prava i sličnih pojava, konačno su počeli izdavati njihove albume, ali s drugačijim nazivima, drugačijim rasporedom i količinom pjesama i sa ubačenim ili izbačenim pjesmama. Tako gledajući diskografiju od Beatlesa možete steći dojam da su objavili u 2 godine oko 15 albuma, no radi se samo o varijacijama na teme originalnih britanskih izdanja.  Tek negdje od sredine njihove karijere, Capitol je počeo objavljivati originalne verzije albuma.

Njihov prvi album, kao i skoro svaki koji su objavili je kupio najviše moguće ocjene i pozitivne kritike od neuračunljivih kritičara koji su vjerojatno u ono doba nešto ovakvo doživjeli vrhuncem glazbenog izražavanja, a manija je bila tolika da se otegla do danas, pa će ovakve banalne pjesmuljke nazivati remek-djelima i mnogi koji se nisu niti kanili roditi još dugo nakon raspada Beatlesa, ali su odgojeni da ih cijene. Bez obzira na sve, svi njihovi albumi su dolazili na vrhove top lista s obje strane Atlantika od početka do kraja karijere.

Da me se krivo ne shvati, njihov prvi album je slušljiv, ali ne radi se o ničem posebnom. Rock'n'roll poskočice sa jednostavnim melodijama čine ovaj album. „Catchiness“ faktor, tj. faktor zaraznosti ovakvih pjesmica je bio bitan, a ne tekstovi koji su uglavnom čista teen konvencija bazirana na tekstovima „bejbi, ja volim tebe, ti voliš njega, on voli nju“. Dosta tih tekstova bi se posramili i najgori boy bendovi kakvima su nas zadavili u drugoj polovici 1990-ih. Iako, ne treba se biti oštar jer to su bila takva vremena kao što su bila takva vremena i kojih 35 godina kasnije - mlaćenje para na ciljanoj publici. Da li onda ipak biti oštar? Nije toliko niti bitno. Mladi dečki su pjevali o emocijama prema suprotnom spolu na jednostavan i ciljanoj publici razumljiv način, a curice su si čupale kosu i histerizirale na njihovim koncertima kao što su i 1990-ih zbog Backstreet Boysa primjerice. Recimo da je to 'normalno', ali za kvalitetu glazbe ipak nije nikakav faktor.

Preslušavajući ovaj album teško je zamisliti još u šta će se ovaj bend s vremenom pretvoriti. No, doza neiscrpne energije, stvaralačkog entuzijazma i talenta se već i na ovom prvom albumu nazirala.
Zaraznu dosjetku kao što je „Love Me Do“ je Paul McCartney napisao sa samo 16 godina. I opet, koliko god ova pjesma bila banalna, jednostavna, minimalistička, po nekima i sramotna za Beatlese, i dalje jasno iskazuje da je McCartney imao žicu za skladanje melodije jer mnogi danas nisu u stanju niti sa svom silinom kvazi inteligencije i notnog kompliciranja napraviti pjesmicu koju bi si mogli i pola stoljeća kasnije fućkati po cesti. To što nije na nivou kompleksnosti i inventivnosti Beethovenove pete ili devete simfonije ne znači da se tu već jasno ne nazire McCartneyev talent.

Uvodna i za ono vrijeme 'žestoka' rock'n'roll pjesmica „I Saw Her Standing There“ je definitivno jedan od najvećih aduta na albumu, te nastala kao zajednička suradnja McCartneya i Lennona. Ono što mi je oduvijek bilo nejasno jest da, bilo da se radilo o kompoziciji samog Lennona ili samog McCartneya, oni su si uvijek sve potpisivali sa „Lennon/McCartney“ pod autore iako jedan od njih uopće nije sudjelovao pri stvaranju pjesme. Ako su Ringo ili Harrison nešto skladali, tek je onda autor te pjesme bio zasebno istaknut.

Također, skoro pola pjesama na ovome albumu su obrade od kojih je zasigurno najpoznatija „Twist and Shout“ koju je Lennon izveo prehlađen što je izgleda dalo još dodatnog šarma i žestine toj obradi, te je pjesma proglašena i jednom od najboljih primjera britanskog rock'n'rolla zbog vokalne izvedbe.

Koliko će vam se koja pjesma svidjeti s ovog albuma zavisi isključivo o vašem ukusu jer tu teško da se može naći objektivnih parametara za svu tu sladunjavost koju imamo u pjesmama poput „Ask Me Why“, „Misery“ ili dražesne „Do You Want to Know a Secret“. Tu ima šećera u enormnim količinama koji bi hvalili isti oni kritičari kojima bi smetao i promil šećera u pop-rock glazbi od 80-tih na dalje.

Sama naslovna „Please Please Me“ mi čak spada i u neke od slabijih pjesmica na albumu, „Anna (Go to Him)“ ima užasno iritantan refren, dok mi je „P.S. I Love You“ još jedan simpatičan pokazatelj McCartneyevog potencijala koji će se tek kasnije iskristalizirati.

Unatoč svoj maniji koja se održala do dan danas, prvi albumi od Beatlesa, uključujući i ovaj, više su od povijesne važnosti, nego li su uistinu kvalitetni. Donekle je bizarno da će se na radiju i preko medija prije promovirati početak njihove karijere sazdan od sladunjavih rock'n'roll poskočica, nego li nešto zbilja kvalitetnije sa „The White Album“ ili „Revolver“ albuma.

Ovaj album, kao i neki idući su isto ono što su boy bendovi prodavali 90-ih, samo ovdje možda ima malo više nevinosti i otrcanosti, te su bube osim pjevanja znale svirati i instrumente.

Smatram da se o 4 bube iz Liverpoola zvane The Beatles ne treba puno pričati. Njihova karijera se sastoji od 2 dijela -  onog dijela iz prve polovice 1960-tih kada su bili jedan od prvih boy bendova u povijesti namijenjenih za vrišteće curice koje su divljale na njihove zarazne dosjetke kao što su „Love Me Do“ i onog drugog dijela iz druge polovice 1960-tih kada su odlučili promijeniti tok povijesti da ljudi do dan danas ne bi morali slušati dosjetke kao što su „Love Me Do“.
Naravno, da nije bilo ove grupe, mi zasigurno ne bi danas slušali jedno te iste dosjetke i poskočice jer bi se glazba razvijala i mimo njih, no da su imali velikog utjecaja na mnoge buduće grupe, žanrovske oscilacije i publiku, nepobitna je činjenica jer ipak se radi o grupi koja je prodala više albuma od ikoga do sada u povijesti čovječanstva.

Voljeli mi njih ili ne, The Beatles su jedan od najbitnijih segmenata pop kulture i kulture općenito 20-og stoljeća. O njima je napravljeno more dokumentaraca, napisano more knjiga, rečeno puno toga i nepotrebnoga i vjerujem da svaki prosječni zaljubljenik u ove 4 bube zna više o njima, nego li ću ja ikada dobiti interes da doznam. Radile su se nepotrebno detaljne analize svakog njihovog pjesmuljka u kojima se, uglavnom na početku karijere, nije imalo u pravilu šta analizirati. The Beatles su grupa koja se uzdiže u nebesa od mnogih glazbenih čistunaca. Da li je to zasluženo? Pa, gledajući početak njihove karijere baš i ne. Gledajući drugi dio njihove karijere vjerojatno i da. Gledajući općenito cijeli opus, ne može se reći da se ne radi o prilično impresivnoj grupi koja je radila jako zanimljivu glazbu.

U vrijeme kada je sve bilo 'jednostavnije', a opet tako komplicirano, postoje razne verzije Beatlesovih albuma – britanske i američke. Capitol Records u SAD-u prvo nije htio uopće izdati njihove albume, a kada su Beatlesi postali uspješniji nego se vjerojatno očekivalo, zbog razno-raznih problema vezanima za financije, izdavačka prava i sličnih pojava, konačno su počeli izdavati njihove albume, ali s drugačijim nazivima, drugačijim rasporedom i količinom pjesama i sa ubačenim ili izbačenim pjesmama. Tako gledajući diskografiju od Beatlesa možete steći dojam da su objavili u 2 godine oko 15 albuma, no radi se samo o varijacijama na teme originalnih britanskih izdanja.  Tek negdje od sredine njihove karijere, Capitol je počeo objavljivati originalne verzije albuma.

Njihov prvi album, kao i skoro svaki koji su objavili je kupio najviše moguće ocjene i pozitivne kritike od neuračunljivih kritičara koji su vjerojatno u ono doba nešto ovakvo doživjeli vrhuncem glazbenog izražavanja, a manija je bila tolika da se otegla do danas, pa će ovakve banalne pjesmuljke nazivati remek-djelima i mnogi koji se nisu niti kanili roditi još dugo nakon raspada Beatlesa, ali su odgojeni da ih cijene. Bez obzira na sve, svi njihovi albumi su dolazili na vrhove top lista s obje strane Atlantika od početka do kraja karijere.

Da me se krivo ne shvati, njihov prvi album je slušljiv, ali ne radi se o ničem posebnom. Rock'n'roll poskočice sa jednostavnim melodijama čine ovaj album. „Catchiness“ faktor, tj. faktor zaraznosti ovakvih pjesmica je bio bitan, a ne tekstovi koji su uglavnom čista teen konvencija bazirana na tekstovima „bejbi, ja volim tebe, ti voliš njega, on voli nju“. Dosta tih tekstova bi se posramili i najgori boy bendovi kakvima su nas zadavili u drugoj polovici 1990-ih. Iako, ne treba se biti oštar jer to su bila takva vremena kao što su bila takva vremena i kojih 35 godina kasnije - mlaćenje para na ciljanoj publici. Da li onda ipak biti oštar? Nije toliko niti bitno. Mladi dečki su pjevali o emocijama prema suprotnom spolu na jednostavan i ciljanoj publici razumljiv način, a curice su si čupale kosu i histerizirale na njihovim koncertima kao što su i 1990-ih zbog Backstreet Boysa primjerice. Recimo da je to 'normalno', ali za kvalitetu glazbe ipak nije nikakav faktor.

Preslušavajući ovaj album teško je zamisliti još u šta će se ovaj bend s vremenom pretvoriti. No, doza neiscrpne energije, stvaralačkog entuzijazma i talenta se već i na ovom prvom albumu nazirala.
Zaraznu dosjetku kao što je „Love Me Do“ je Paul McCartney napisao sa samo 16 godina. I opet, koliko god ova pjesma bila banalna, jednostavna, minimalistička, po nekima i sramotna za Beatlese, i dalje jasno iskazuje da je McCartney imao žicu za skladanje melodije jer mnogi danas nisu u stanju niti sa svom silinom kvazi inteligencije i notnog kompliciranja napraviti pjesmicu koju bi si mogli i pola stoljeća kasnije fućkati po cesti. To što nije na nivou kompleksnosti i inventivnosti Beethovenove pete ili devete simfonije ne znači da se tu već jasno ne nazire McCartneyev talent.

Uvodna i za ono vrijeme 'žestoka' rock'n'roll pjesmica „I Saw Her Standing There“ je definitivno jedan od najvećih aduta na albumu, te nastala kao zajednička suradnja McCartneya i Lennona. Ono što mi je oduvijek bilo nejasno jest da, bilo da se radilo o kompoziciji samog Lennona ili samog McCartneya, oni su si uvijek sve potpisivali sa „Lennon/McCartney“ pod autore iako jedan od njih uopće nije sudjelovao pri stvaranju pjesme. Ako su Ringo ili Harrison nešto skladali, tek je onda autor te pjesme bio zasebno istaknut.

Također, skoro pola pjesama na ovome albumu su obrade od kojih je zasigurno najpoznatija „Twist and Shout“ koju je Lennon izveo prehlađen što je izgleda dalo još dodatnog šarma i žestine toj obradi, te je pjesma proglašena i jednom od najboljih primjera britanskog rock'n'rolla zbog vokalne izvedbe.

Koliko će vam se koja pjesma svidjeti s ovog albuma zavisi isključivo o vašem ukusu jer tu teško da se može naći objektivnih parametara za svu tu sladunjavost koju imamo u pjesmama poput „Ask Me Why“, „Misery“ ili dražesne „Do You Want to Know a Secret“. Tu ima šećera u enormnim količinama koji bi hvalili isti oni kritičari kojima bi smetao i promil šećera u pop-rock glazbi od 80-tih na dalje.

Sama naslovna „Please Please Me“ mi čak spada i u neke od slabijih pjesmica na albumu, „Anna (Go to Him)“ ima užasno iritantan refren, dok mi je „P.S. I Love You“ još jedan simpatičan pokazatelj McCartneyevog potencijala koji će se tek kasnije iskristalizirati.

Unatoč svoj maniji koja se održala do dan danas, prvi albumi od Beatlesa, uključujući i ovaj, više su od povijesne važnosti, nego li su uistinu kvalitetni. Donekle je bizarno da će se na radiju i preko medija prije promovirati početak njihove karijere sazdan od sladunjavih rock'n'roll poskočica, nego li nešto zbilja kvalitetnije sa „The White Album“ ili „Revolver“ albuma.

Ovaj album, kao i neki idući su isto ono što su boy bendovi prodavali 90-ih, samo ovdje možda ima malo više nevinosti i otrcanosti, te su bube osim pjevanja znale svirati i instrumente.

promjena: 15.08.2013. u 20:33:15