Ennio Morricone

Godina:2015
Vrsta:koncert
Prosječna ocjena:4.00
korisnik:
recenzirao: 12.04.2015. u 13:10:14

Prije negdje godinu dana sam si pomislio da ako bih zbilja volio vidjeti nekoga uživo prije nego bude prekasno, to je onda Ennio Morricone. Nije prošao niti koji mjesec, a već sam vidio na ulici plakat da Ennio dolazi u Zagreb održati koncert 11. travnja 2015.

Mnogi će reći da je Ennio jedan od najvećih skladatelja filmske glazbe. Ja bih rekao da je jedan od najvećih skladatelja u povijesti uopće, a osobno i moj najdraži glazbenik.

Da ne bude sve savršeno, organizacija koncerta i primanja publike pri dolasku u Arenu je bila katastrofalna, znači standardna po hrvatskim kriterijima. Koliko sam uspio shvatiti iz glasina nezadovoljnih ljudi, pošto nije bilo dosta ljudi da ispune niže tribine, one gornje su zatvorili i napravili nakon ulaza u Arenu ogroman red koji jedva da se pomicao da bi se svima promijenile karte vjerojatno za mjesta na nižim tribinama. To je naravno bila nepotrebna glupost i vjerojatno tek kada su shvatili da bi to njihovo kemijanje trajalo još koja dva sata, raspustili su na kraju red i preostale ljude otjerali na njihova unaprijed kupljena mjesta na gornjim tribinama. Znači, bespotrebnog pola sata čekanja u redu nije trebalo niti biti, ali zašto ne zakomplicirati jer ipak smo u Hrvatskoj gdje za svako rješenje postoji problem koji se tek treba otkriti i stručnjaka za to nam nikada neće ponestati.

U dvoranu smo svi ušli zadnji čas i započeo je koncert. Pošto sam bio na gornjim tribinama, samo sam mogao vidjeti kako je Ennio odjednom odnekud izvirio i pojavio se ispred orkestra. Iako još uvijek vitalan, te laganog i brzog hoda, sjedio je za vrijeme koncerta jer osim što su tu godine, prošle godine je zbog ozljede imao i operaciju leđa radi čega je odgodio na jedno pola godine sve koncerte. Stoga, mislim da je velika sreća da nam je 86-godišnji glazbenik ipak imao priliku doći.

U koja 2 i pol sata koncerta s pauzom od 20 minuta, Ennio je izveo oko 90% najpoznatijih i očekivanih stvari, te došao i s nekim iznenađenjima koja su bila posebno uzbudljiva za fana poput mene. Na velikom ekranu imali smo priliku vidjeti izbliza orkestar i Ennia iako moram reći da je uglavnom snimanje bilo loše izvedeno i u ključnim trenucima se nije snimao Ennio, kao niti onaj dio orkestra ili zbora koji se trebao.

Već samom uvodnom „The Strength of the Righteous“ is The Untouchables filma, Ennio je započeo neurotičnim tonovima da bi iza nje krenuo sa setom skladbi iz Leonovog kultnog Once Upon a Time in America filma. Možda su ostali razočarani oni koji su očekivali čuti poznatu „Cockey's Theme“ sa svojom poznatom melodijom frulice, no meni je zato „Deborah's Theme“ bio možda najbitniji trenutak tu. Čuti tako divnu skladbu konačno uživo pri ravnanju samog maestra je bio trenutak za pamćenje i možda bi bio i najemotivniji trenutak cijelog koncerta da me nisu posebno iznenadile i dvije teme iz Malene, pogotovo druga po redu koja mi je iz nekog razloga ovaj put uživo prikazala čak jednu drugačiju dimenziju nego li studijska verzija i prilično me dirnula. Vjerujem da čak i pustiti koju suzu na Enniovom koncertu nije nikakva sramota.

Inače, jedna frendica se malo požalila da su neke skladbe skraćene, a ja sam se malo požalio da je u nekim skladbama tempo ubrzan ili neujednačen. Što se skraćenih skladbi tiče, mislim da Enniu nije bilo u interesu da slušatelje maltretira s nepotrebnim ponavljanjem motiva kako to recimo biva na originalnim verzijama, no recimo što se tiče genijalne „Come Maddalena“ skladbe, mogu reći da sam čuo i daleko bolje live verzije. Tu mi se činilo da se bubnjar totalno raspištoljio u nekim dijelovima i otišao ponekad prilično van predviđenih parametara, a umjesto zborne verzije drugog dijela skladbe što bi meni osobno više odgovaralo, dobili smo naravno jednako tako odličnu izvedbu sopranistice Susanne Rigacci koja srećom nije bila baš sklona pretjerivanju i posebno je oduševila publiku sa svojom izvedbom poznate skladbe „Ecstasy of Gold“ iz The Good, the Bad and the Ugly. Naravno, izvedena je i glavna tema iz tog filma koja je mislim bila prva pri kojoj je sudjelovao Akademski zbor 'Ivan Goran Kovačić', te koji se također uspio iskazati, pogotovo u uzbudljivoj „Abolisson“.

Tu i tamo je bilo trenutaka da se nisu dosta dobro čuli pojedini instrumenti koji su se trebali čuti. Čak je bilo trenutaka kao u uvodu poznate Morriconeove Lounge skladbe „Love Circle“ iz istoimenog filma da se cijeli orkestar na trenutke izgubio u nekoj nedorečenoj kakofoniji zvuka prije nego je pogođena nit skladbe. Možda je i „On Earth as It is in Heaven“ mogla biti izvedena isto malo skladnije, no kada se globalno sagledaju sve vrline i mane, jasno je da su ti tehnički detalji kod izvedbi manje bitni od cjelokupnog doživljaja koji je bio fantastičan. Prema neslužbenim informacijama koje sam čuo, orkestar je bio Zagrebačke filharmonije, pa onda niti ne čudi da se nije sve stiglo upicikatiti do krajnjeg detalja. Rezultat je u nekim skladbama bio izvrstan, no ponekad i traljav što ćete uglavnom shvatiti ako čujete neke ostale bolje koncertne izvedbe ili ste upoznati s originalnim verzijama. Osobno, ne uzimam to orkestru kao nešto loše jer je očito da su dali najviše od sebe.

Posebno iznenađenje bila je i skladba „The Working Class Goes to Heaven“ gdje je došla do izražaja ona njegova pomalo neurotičnija i mračnija strana s kojom većina slušatelja možda ipak nije toliko upoznata. Bilo bi mi drago da je malo više tih riskantnih trenutaka iskoristio i pružio još neke manje poznate stvari publici. Također, čuti iz Love Circle i lagano uvrnutu jazzy-klasičnu skladbu „Uno Che Grida Amore“ je bilo isto ugodno iznenađenje.

Ostale skladbe su bili standardi poput kultne „Chi Mai“ koju je izveo na bisu još jednom zajedno s dvije već izvedene skladbe.

Izveo je i prekrasne poznate teme „Once Upon a Time in the West“, „Gabriel's Oboe“ te „The Sicilian Clan“.

Naravno, Ennio ne može u 2 i pol sata na koncertu nimalo približiti prosječnom slušatelju sve aspekte i svu svestranost karijere u kojoj je stvorio glazbu za oko 500 filmova, te još priličan broj samostalnih djela. No, to ne bi uspio niti da je koncert trajao 12 sati, stoga izbor glazbe je sasvim prikladan. Uz standardne klasike iz Leoneovih filmova, pa do tu i tamo malih, no uzbudljivih iznenađenja, Ennio se potrudio izvući iz bar određenog dijela spektra svoje glazbe što više može.

Ono što me isto začudilo jest i odlična reakcija publike, te dugačak pljesak i ovacije čime smo zaslužili i bis, te ono najbitnije, čime smo pokazali maestru što mislimo o njemu i koliko ga se poštuje. Iako je po mojoj procjeni dvorana bila ispunjena nekih 60 - 70%, jasno je, kako je i moja frendica rekla, da su na koncert došli oni koji su trebali doći i da je to bila ekskluziva. Bilo bi lijepo vidjeti punu dvoranu, no mi smo još uvijek nacija kojoj su već odavna uspješno prodana nekakva 'elitistička' božanstva kao 'vrhunac umjetnosti' i s time nemam potrebu naglasiti možebitnu inferiornost te glazbe koliko jedan određeni mentalni sklop ove nacije koja često nije u stanju evoluirati van malograđanskog mentaliteta, te prepoznati kvalitetu tamo gdje ona uistinu jest. Da se izdvoje i mnogi stranci koji su došli iz drugih država samo da vide i čuju maestra, čini mi se da bi slika dvorane bila donekle i otužna. U svakom slučaju, oni koji su došli su jasno pokazali da su došli iz ljubavi prema njegovoj glazbi, a ne forme radi ili iz bilo kojeg drugog glupog razloga. Iako je Ennio jedan od najbitnijih aspekata (ako ne i najbitniji) kako filmske, tako i glazbene kulture u zadnjih pola stoljeća, te netko tko je čak promijenio koncept aranžiranja pop pjesama, možda čak i srećom na ovim prostorima nije od njega stvorena sveta krava što je i rezultiralo dolaskom upravo prave publike.

Ako je 86-godišnji glazbeni genijalac nešto zaslužio, to je onda da mu se oda počast koju je stekao genijalnom i plodnom glazbenom karijerom koja je trajala dulje nego što imaju godina života oni koji su ga na tom koncertu slušali.

Tek nakon toliko desetljeća njegove karijere, ovo je bio prvi Enniov dolazak u Zg i to točno u onom trenu kada sam zaključio da bih ga morao vidjeti i čuti uživo. Stoga, zahvala svemiru i uspješnoj organizaciji na tome što mi je tako brzo ispunjena ta želja. Vjerujem da se isto tako i one malo manje upućene u njegov opus koji su došli na koncert dojmila većina onoga što su čuli.

Što se cjelokupnog dojma tiče, pola boda ide dolje zbog ne prebajne organizacije i još pola boda dolje što je orkestar trebao u nekim trenucima biti manje 'zbunjen'.

 

Lista skladbi:

 

Prvi dio:

The Strength of the Righteous

Deborah's Theme

Poverty

Once Upon a Time in America

The Legend of the Pianist

H2S

Il clan dei siciliani

Love Circle

Uno che grida amore

Come Maddalena

The Good, the Bad and the Ugly

Once Upon a Time in the West

A Fistful of Dynamite

The Ecstasy of Gold

 

Drugi dio:

Chi mai

Cinema Paradiso

Love Theme from Cinema Paradiso

Malena

La battaglia di Algeri

Investigation of a Citizen Above Suspicion

Sostiene Pereira

La classe operaia va in paradiso

Casualties of War

Abolisson

Gabriel's Oboe

Falls

On Earth as It Is in Heaven

 

Bis:

Chi mai

The Ecstasy of Gold

On Earth as It Is in Heaven

Prije negdje godinu dana sam si pomislio da ako bih zbilja volio vidjeti nekoga uživo prije nego bude prekasno, to je onda Ennio Morricone. Nije prošao niti koji mjesec, a već sam vidio na ulici plakat da Ennio dolazi u Zagreb održati koncert 11. travnja 2015.

Mnogi će reći da je Ennio jedan od najvećih skladatelja filmske glazbe. Ja bih rekao da je jedan od najvećih skladatelja u povijesti uopće, a osobno i moj najdraži glazbenik.

Da ne bude sve savršeno, organizacija koncerta i primanja publike pri dolasku u Arenu je bila katastrofalna, znači standardna po hrvatskim kriterijima. Koliko sam uspio shvatiti iz glasina nezadovoljnih ljudi, pošto nije bilo dosta ljudi da ispune niže tribine, one gornje su zatvorili i napravili nakon ulaza u Arenu ogroman red koji jedva da se pomicao da bi se svima promijenile karte vjerojatno za mjesta na nižim tribinama. To je naravno bila nepotrebna glupost i vjerojatno tek kada su shvatili da bi to njihovo kemijanje trajalo još koja dva sata, raspustili su na kraju red i preostale ljude otjerali na njihova unaprijed kupljena mjesta na gornjim tribinama. Znači, bespotrebnog pola sata čekanja u redu nije trebalo niti biti, ali zašto ne zakomplicirati jer ipak smo u Hrvatskoj gdje za svako rješenje postoji problem koji se tek treba otkriti i stručnjaka za to nam nikada neće ponestati.

U dvoranu smo svi ušli zadnji čas i započeo je koncert. Pošto sam bio na gornjim tribinama, samo sam mogao vidjeti kako je Ennio odjednom odnekud izvirio i pojavio se ispred orkestra. Iako još uvijek vitalan, te laganog i brzog hoda, sjedio je za vrijeme koncerta jer osim što su tu godine, prošle godine je zbog ozljede imao i operaciju leđa radi čega je odgodio na jedno pola godine sve koncerte. Stoga, mislim da je velika sreća da nam je 86-godišnji glazbenik ipak imao priliku doći.

U koja 2 i pol sata koncerta s pauzom od 20 minuta, Ennio je izveo oko 90% najpoznatijih i očekivanih stvari, te došao i s nekim iznenađenjima koja su bila posebno uzbudljiva za fana poput mene. Na velikom ekranu imali smo priliku vidjeti izbliza orkestar i Ennia iako moram reći da je uglavnom snimanje bilo loše izvedeno i u ključnim trenucima se nije snimao Ennio, kao niti onaj dio orkestra ili zbora koji se trebao.

Već samom uvodnom „The Strength of the Righteous“ is The Untouchables filma, Ennio je započeo neurotičnim tonovima da bi iza nje krenuo sa setom skladbi iz Leonovog kultnog Once Upon a Time in America filma. Možda su ostali razočarani oni koji su očekivali čuti poznatu „Cockey's Theme“ sa svojom poznatom melodijom frulice, no meni je zato „Deborah's Theme“ bio možda najbitniji trenutak tu. Čuti tako divnu skladbu konačno uživo pri ravnanju samog maestra je bio trenutak za pamćenje i možda bi bio i najemotivniji trenutak cijelog koncerta da me nisu posebno iznenadile i dvije teme iz Malene, pogotovo druga po redu koja mi je iz nekog razloga ovaj put uživo prikazala čak jednu drugačiju dimenziju nego li studijska verzija i prilično me dirnula. Vjerujem da čak i pustiti koju suzu na Enniovom koncertu nije nikakva sramota.

Inače, jedna frendica se malo požalila da su neke skladbe skraćene, a ja sam se malo požalio da je u nekim skladbama tempo ubrzan ili neujednačen. Što se skraćenih skladbi tiče, mislim da Enniu nije bilo u interesu da slušatelje maltretira s nepotrebnim ponavljanjem motiva kako to recimo biva na originalnim verzijama, no recimo što se tiče genijalne „Come Maddalena“ skladbe, mogu reći da sam čuo i daleko bolje live verzije. Tu mi se činilo da se bubnjar totalno raspištoljio u nekim dijelovima i otišao ponekad prilično van predviđenih parametara, a umjesto zborne verzije drugog dijela skladbe što bi meni osobno više odgovaralo, dobili smo naravno jednako tako odličnu izvedbu sopranistice Susanne Rigacci koja srećom nije bila baš sklona pretjerivanju i posebno je oduševila publiku sa svojom izvedbom poznate skladbe „Ecstasy of Gold“ iz The Good, the Bad and the Ugly. Naravno, izvedena je i glavna tema iz tog filma koja je mislim bila prva pri kojoj je sudjelovao Akademski zbor 'Ivan Goran Kovačić', te koji se također uspio iskazati, pogotovo u uzbudljivoj „Abolisson“.

Tu i tamo je bilo trenutaka da se nisu dosta dobro čuli pojedini instrumenti koji su se trebali čuti. Čak je bilo trenutaka kao u uvodu poznate Morriconeove Lounge skladbe „Love Circle“ iz istoimenog filma da se cijeli orkestar na trenutke izgubio u nekoj nedorečenoj kakofoniji zvuka prije nego je pogođena nit skladbe. Možda je i „On Earth as It is in Heaven“ mogla biti izvedena isto malo skladnije, no kada se globalno sagledaju sve vrline i mane, jasno je da su ti tehnički detalji kod izvedbi manje bitni od cjelokupnog doživljaja koji je bio fantastičan. Prema neslužbenim informacijama koje sam čuo, orkestar je bio Zagrebačke filharmonije, pa onda niti ne čudi da se nije sve stiglo upicikatiti do krajnjeg detalja. Rezultat je u nekim skladbama bio izvrstan, no ponekad i traljav što ćete uglavnom shvatiti ako čujete neke ostale bolje koncertne izvedbe ili ste upoznati s originalnim verzijama. Osobno, ne uzimam to orkestru kao nešto loše jer je očito da su dali najviše od sebe.

Posebno iznenađenje bila je i skladba „The Working Class Goes to Heaven“ gdje je došla do izražaja ona njegova pomalo neurotičnija i mračnija strana s kojom većina slušatelja možda ipak nije toliko upoznata. Bilo bi mi drago da je malo više tih riskantnih trenutaka iskoristio i pružio još neke manje poznate stvari publici. Također, čuti iz Love Circle i lagano uvrnutu jazzy-klasičnu skladbu „Uno Che Grida Amore“ je bilo isto ugodno iznenađenje.

Ostale skladbe su bili standardi poput kultne „Chi Mai“ koju je izveo na bisu još jednom zajedno s dvije već izvedene skladbe.

Izveo je i prekrasne poznate teme „Once Upon a Time in the West“, „Gabriel's Oboe“ te „The Sicilian Clan“.

Naravno, Ennio ne može u 2 i pol sata na koncertu nimalo približiti prosječnom slušatelju sve aspekte i svu svestranost karijere u kojoj je stvorio glazbu za oko 500 filmova, te još priličan broj samostalnih djela. No, to ne bi uspio niti da je koncert trajao 12 sati, stoga izbor glazbe je sasvim prikladan. Uz standardne klasike iz Leoneovih filmova, pa do tu i tamo malih, no uzbudljivih iznenađenja, Ennio se potrudio izvući iz bar određenog dijela spektra svoje glazbe što više može.

Ono što me isto začudilo jest i odlična reakcija publike, te dugačak pljesak i ovacije čime smo zaslužili i bis, te ono najbitnije, čime smo pokazali maestru što mislimo o njemu i koliko ga se poštuje. Iako je po mojoj procjeni dvorana bila ispunjena nekih 60 - 70%, jasno je, kako je i moja frendica rekla, da su na koncert došli oni koji su trebali doći i da je to bila ekskluziva. Bilo bi lijepo vidjeti punu dvoranu, no mi smo još uvijek nacija kojoj su već odavna uspješno prodana nekakva 'elitistička' božanstva kao 'vrhunac umjetnosti' i s time nemam potrebu naglasiti možebitnu inferiornost te glazbe koliko jedan određeni mentalni sklop ove nacije koja često nije u stanju evoluirati van malograđanskog mentaliteta, te prepoznati kvalitetu tamo gdje ona uistinu jest. Da se izdvoje i mnogi stranci koji su došli iz drugih država samo da vide i čuju maestra, čini mi se da bi slika dvorane bila donekle i otužna. U svakom slučaju, oni koji su došli su jasno pokazali da su došli iz ljubavi prema njegovoj glazbi, a ne forme radi ili iz bilo kojeg drugog glupog razloga. Iako je Ennio jedan od najbitnijih aspekata (ako ne i najbitniji) kako filmske, tako i glazbene kulture u zadnjih pola stoljeća, te netko tko je čak promijenio koncept aranžiranja pop pjesama, možda čak i srećom na ovim prostorima nije od njega stvorena sveta krava što je i rezultiralo dolaskom upravo prave publike.

Ako je 86-godišnji glazbeni genijalac nešto zaslužio, to je onda da mu se oda počast koju je stekao genijalnom i plodnom glazbenom karijerom koja je trajala dulje nego što imaju godina života oni koji su ga na tom koncertu slušali.

Tek nakon toliko desetljeća njegove karijere, ovo je bio prvi Enniov dolazak u Zg i to točno u onom trenu kada sam zaključio da bih ga morao vidjeti i čuti uživo. Stoga, zahvala svemiru i uspješnoj organizaciji na tome što mi je tako brzo ispunjena ta želja. Vjerujem da se isto tako i one malo manje upućene u njegov opus koji su došli na koncert dojmila većina onoga što su čuli.

Što se cjelokupnog dojma tiče, pola boda ide dolje zbog ne prebajne organizacije i još pola boda dolje što je orkestar trebao u nekim trenucima biti manje 'zbunjen'.

 

Lista skladbi:

 

Prvi dio:

The Strength of the Righteous

Deborah's Theme

Poverty

Once Upon a Time in America

The Legend of the Pianist

H2S

Il clan dei siciliani

Love Circle

Uno che grida amore

Come Maddalena

The Good, the Bad and the Ugly

Once Upon a Time in the West

A Fistful of Dynamite

The Ecstasy of Gold

 

Drugi dio:

Chi mai

Cinema Paradiso

Love Theme from Cinema Paradiso

Malena

La battaglia di Algeri

Investigation of a Citizen Above Suspicion

Sostiene Pereira

La classe operaia va in paradiso

Casualties of War

Abolisson

Gabriel's Oboe

Falls

On Earth as It Is in Heaven

 

Bis:

Chi mai

The Ecstasy of Gold

On Earth as It Is in Heaven

promjena: 12.04.2015. u 13:34:09