Hans Zimmer & Lisa Gerrard

Godina:2000
Vrsta:soundtrack
Žanr:filmska glazba
Prosječna ocjena:3.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Progeny
  2.   The Wheat
  3.   The Battle
  4.   Earth
  5.   Sorrow
  6.   To Zucchabar
  7.   Patricide
  8.   The Emperor is Dead
  9.   The Might of Rome
10.   Strength and Honor
11.   Reunion
12.   Slaves to Rome
13.   Barbarian Horde
14.   Am I Not Merciful?
15.   Elysium
16.   Honor Him
17.   Now We Are Free
korisnik:
recenzirao: 04.10.2015. u 12:11:07

Gladiator je bez sumnje jedan od daleko najboljih Zimmerovih soundtrackova. Kada smo to utvrdili, tada se mora utvrditi i da je Hans Zimmer ovdje masovno plagirao tuđu glazbu. Pomalo je krao od Wagnera, no puno više od Gustav Holsta i njegove skladbe „Mars“ iz opusa Planets. Neki će reći da je John Williams puno više pokrao Holsta nego Zimmer i to će vjerojatno poslužiti kao jako loš argument. Ne samo da je loš argument, već je Williams pokrao samo zadnji, a ne esencijalni dio Marsa, dok je Zimmer krao puno bezobraznije i to u dvije svoje esencijalne skladbe na soundtracku koje predstavljaju temeljnu orkestralnu i uzbudljivu kralježnicu istog, a radi se o desetminutnima „The Battle“ i „Barbarian Horde“. U obje skladbe se Mars može čuti uzduž i popreko u naizmjeničnim dijelovima. Krađa je bezobrazno očita, pogotovo u „Barbarian Horde“ koja se u pravilu cijela zasniva na ne pretjerano izmijenjenoj interpretaciji „Marsa“. Da to nisu samo izmišljotine, Zimmer je čak bio tužen zbog toga. Očito je da Zimmer plagira, no problem je u tome što on to smatra ne samo normalnim, već i prikladnim. Neki će ga braniti i reći da to tehnički nije plagiranje jer je izmijenjen tajming u melodijama, itd. Jako slab argument pošto će svakom smrtniku s trunom sluha biti jasno da temelj Gladiatora nije ništa drugo doli niz beskonačnih varijacija na Holstovu „Mars“ skladbu. Samim time, te kompozicije ne mogu biti loše, no nisu Zimmerove. Ono što je Zimmer napravio jest da nije bio inspiriran tuđom skladbom, već ju je jednostavno uzeo i modificirao, a to je ono što mnogi ne mogu i ne žele shvatiti. Ako se to već radi, onda treba i platiti Holstovu obitelj koja drži prava nad tom glazbom.

S druge strane, rekao bih da je krađa od Wagnera puno suptilnija i manje vrijedna pažnje kao primjerice u dijelovima „Am I Not Merciful?“, te „The Might of Rome“ skladbe koja svojim istočnjačkim primjesama, uzbudljivim ritmom i vokalima uspješno podiže adrenalin da bi čak donekle dirnula drugim orkestralnim dijelom u kojemu se i nalazi kopiranje Wagnera.

Soundtrack je stvoren u suradnji s Lisom Gerrard koja je pripomognula svojim vokalom. Kakav je točno utjecaj imala na koju skladbu, teško je reći, no njena izvedba završne skladbe „Now We are Free“ je vjerojatno vrhunac soundtracka i sadrži prekrasnu melodiju koja se prvi put pojavljuje u skladbi „Earth“, te kasnije u „Honor Him“. Možemo se samo nadati da se tu radi o originalnom komadu muzike kakvoga se ne bi posramio niti genijalac poput Morriconea.

Istočnjačka „To Zucchabar“ dodaje malo posebnog istočnjačkog šarma i osim na Zimmera kreditirana je još i na Djivan Gasparyana koji je najvjerojatnije pridonio sviranjem duduka. Kratki, no dirljiv glazbeni komad kakvih ima još na albumu pozitivno pridodaju cjelokupnom ugođaju.

Zimmer je ovdje stvorio definitivno epski i šarolik soundtrack s glazbom koja je emotivna, snažna, uzbudljiva, prikladna i kompetentna, te odlično funkcionira i van filma, no problem je što je kojih 50% onoga što je 'stvorio' u stvari samo izmodificirana tuđa glazba. I što reći na sve to? Da li soundtrack odbaciti zbog toga? Ipak ne, no umjesto čvrste četvorke ili još veće ocjene koju bi zaslužio da nema plagijanja, dobiti će bar pola ocjene manje.

Čak smatram da je i manjak glazbenog talenta više prihvatljiv, nego graditi popularnost na prerađivanju tuđih stvari i pritom tvrditi da su tvoje vlasništvo nastalo samo 'pod utjecajem' onih koje smo pokrali. Granicu bi ipak negdje trebalo povući.

Gladiator je bez sumnje jedan od daleko najboljih Zimmerovih soundtrackova. Kada smo to utvrdili, tada se mora utvrditi i da je Hans Zimmer ovdje masovno plagirao tuđu glazbu. Pomalo je krao od Wagnera, no puno više od Gustav Holsta i njegove skladbe „Mars“ iz opusa Planets. Neki će reći da je John Williams puno više pokrao Holsta nego Zimmer i to će vjerojatno poslužiti kao jako loš argument. Ne samo da je loš argument, već je Williams pokrao samo zadnji, a ne esencijalni dio Marsa, dok je Zimmer krao puno bezobraznije i to u dvije svoje esencijalne skladbe na soundtracku koje predstavljaju temeljnu orkestralnu i uzbudljivu kralježnicu istog, a radi se o desetminutnima „The Battle“ i „Barbarian Horde“. U obje skladbe se Mars može čuti uzduž i popreko u naizmjeničnim dijelovima. Krađa je bezobrazno očita, pogotovo u „Barbarian Horde“ koja se u pravilu cijela zasniva na ne pretjerano izmijenjenoj interpretaciji „Marsa“. Da to nisu samo izmišljotine, Zimmer je čak bio tužen zbog toga. Očito je da Zimmer plagira, no problem je u tome što on to smatra ne samo normalnim, već i prikladnim. Neki će ga braniti i reći da to tehnički nije plagiranje jer je izmijenjen tajming u melodijama, itd. Jako slab argument pošto će svakom smrtniku s trunom sluha biti jasno da temelj Gladiatora nije ništa drugo doli niz beskonačnih varijacija na Holstovu „Mars“ skladbu. Samim time, te kompozicije ne mogu biti loše, no nisu Zimmerove. Ono što je Zimmer napravio jest da nije bio inspiriran tuđom skladbom, već ju je jednostavno uzeo i modificirao, a to je ono što mnogi ne mogu i ne žele shvatiti. Ako se to već radi, onda treba i platiti Holstovu obitelj koja drži prava nad tom glazbom.

S druge strane, rekao bih da je krađa od Wagnera puno suptilnija i manje vrijedna pažnje kao primjerice u dijelovima „Am I Not Merciful?“, te „The Might of Rome“ skladbe koja svojim istočnjačkim primjesama, uzbudljivim ritmom i vokalima uspješno podiže adrenalin da bi čak donekle dirnula drugim orkestralnim dijelom u kojemu se i nalazi kopiranje Wagnera.

Soundtrack je stvoren u suradnji s Lisom Gerrard koja je pripomognula svojim vokalom. Kakav je točno utjecaj imala na koju skladbu, teško je reći, no njena izvedba završne skladbe „Now We are Free“ je vjerojatno vrhunac soundtracka i sadrži prekrasnu melodiju koja se prvi put pojavljuje u skladbi „Earth“, te kasnije u „Honor Him“. Možemo se samo nadati da se tu radi o originalnom komadu muzike kakvoga se ne bi posramio niti genijalac poput Morriconea.

Istočnjačka „To Zucchabar“ dodaje malo posebnog istočnjačkog šarma i osim na Zimmera kreditirana je još i na Djivan Gasparyana koji je najvjerojatnije pridonio sviranjem duduka. Kratki, no dirljiv glazbeni komad kakvih ima još na albumu pozitivno pridodaju cjelokupnom ugođaju.

Zimmer je ovdje stvorio definitivno epski i šarolik soundtrack s glazbom koja je emotivna, snažna, uzbudljiva, prikladna i kompetentna, te odlično funkcionira i van filma, no problem je što je kojih 50% onoga što je 'stvorio' u stvari samo izmodificirana tuđa glazba. I što reći na sve to? Da li soundtrack odbaciti zbog toga? Ipak ne, no umjesto čvrste četvorke ili još veće ocjene koju bi zaslužio da nema plagijanja, dobiti će bar pola ocjene manje.

Čak smatram da je i manjak glazbenog talenta više prihvatljiv, nego graditi popularnost na prerađivanju tuđih stvari i pritom tvrditi da su tvoje vlasništvo nastalo samo 'pod utjecajem' onih koje smo pokrali. Granicu bi ipak negdje trebalo povući.