Hans Zimmer

Godina:2014
Vrsta:soundtrack
Žanr:filmska glazba
Prosječna ocjena:4.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Dreaming of the Crash
  2.   Cornfield Chase
  3.   Dust
  4.   Day One
  5.   Stay
  6.   Message from Home
  7.   The Wormhole
  8.   Mountains
  9.   Afraid of Time
10.   A Place Among the Stars
11.   Running Out
12.   I'm Going Home
13.   Coward
14.   Detach
15.   S.T.A.Y.
16.   Where We're Going
17.   First Step
18.   Flying Drone
19.   Atmospheric Entry
20.   No Need to Come Back
21.   Imperfect Lock
22.   What Happens Now?
23.   Who's They?
24.   Murph
25.   Organ Variation
26.   Tick-Tock
27.   Day One (Original Demo)
28.   Do Not Go Gentle into That Good Night
29.   No Time for Caution
korisnik:
recenzirao: 07.10.2015. u 01:22:56

Ako je Zimmer ikada trebao opravdati svoju egzistenciju trenutno najpopularnijeg skladatelja glazbe za holivudske blockbustere, to je onda uspio ovim soundtrackom.

Interstellar je silno ambiciozni SF film i pokupio je zasluženo pozitivne kritike. Vizualno dojmljiv, radnjom intrigantan i napet, Interstellar je definitivno jedan od boljih filmova koje sam imao prilike pogledati. Zimmer je mogao opet ići linijom manjeg otpora što mu je često bio pristup, no umjesto toga dao si je truda i radio dvije godine na stvaranju glazbe za Interstellar, te se može reći da je stvorio jedan od boljih i najdojmljivijih soundtracka u povijesti kinematografije. Iako nisam poslušao sve njegove soundtrackove, mislim da ne bih puno pogriješio kada bih rekao da je ovo vrhunac njegova stvaralaštva.

Doduše, najveći problem ovog soundtracka nije u glazbi koja je stvorena za film, već u prozirnim marketinškim trikovima kojima se bavilo prilikom objavljivanja nepotrebnih silnih verzija ovog soundtracka. Standardna verzija sadržavala je 16 skladbi i prvo što su slušatelji primjetili jest da nedostaje najbolji dio glazbe iz scene kada se McConaughey išao šatlom prispajati na oštećeni brod. To je bila jedna od vizualno i glazbeno najdojmljivijih scena u filmskoj povijesti, no odlučili su tu stvar izbaciti sa soundtracka i staviti ju na deluxe verziju kasnije tako da fanovi filma ili glazbe mogu platiti ne samo dva puta, već i naknadno dvostruki CD. No, da stvar bude još žalosnija, kada se ta stvar našla na deluxe verziji pod nazivom „No Time for Caution“ tada se ispostavilo da ta verzija nije potpuno identična onoj iz filma i umjesto onog najdojmljivijeg drugog dijela skladbe s orguljama, ovdje imamo violine. Filmska verzija je naravno bolja i potpuno je nejasno zašto nije stavljena daleko bolja i superiornija filmska verzija. To beskonačno kasapljenje glazbe iz filma nije nikome u interesu. I na kraju, objavljena je treća verzija soundtracka, The Illuminated Star Projection Edition sa 29 skladbi, pa čak niti tu nisu bile sve, no to je najsveobuhvatnija kolekcija skladbi iz filma i kao takva najsmislenija.

Uz sintisajzere, orkestar i presudne orgulje na kojima se snimalo u jednoj londonskoj crkvi, Zimmer je stvorio jedan epski, no opet suptilan, eteričan i tajanstven soundtrack s cijelim nizom čistih, a opet slojevitih tekstura. Soundtrack sam preslušavao čak i prije nego sam pogledao film i njegova snaga je već i tada bila očita. U toj glazbi prevladava jedan specifični i gotovo nadrealni dojam i snaga te glazbe pogotovo dolazi do izražaja u kombinaciji s filmom.

Ako nešto Zimmeru treba priznati jest što je u nekim trenucima uspio dati sasvim novu dimenziju inače donekle konvencionalnim filmskim trenucima koji su zbog njegove glazbene podloge bili dovedeni na jedan drugi nivo. Scena u kojoj se McConoughey nastoji oprostiti od kćeri i njegov odlazak, je postao glazbeno jedan od najsnažnijih i emotivno najdirljivijih trenutaka ikada uz skladbu „Stay“. Zimmer umjesto da je bio standardno sentimentalan u tom trenutku, odlučio je scenu naglasiti jednim gotovo nadrealno apokaliptičnim zvukom koji koliko je iza sebe nosio težinu priče još je više određenom hladnoćom i bez truna patetike naglašavao težinu rastanka oca i kćeri, a taj rastanak je bio u pravilu rastanak zauvijek. Zimmer je u tom trenu možda stvorio na emotivnom nivou nešto što nikad prije njega nitko nije i taj manjak patetike rezultirao je još daleko dirljivijim i snažnijim trenutkom.

Česta upotreba orgulja je naravno nekima zasmetala isto kako im je zasmetala kada je Morricone upotrijebio orgulje u jednoj sceni u filmu Mission to Mars od Briana De Palme. Pošto je Zimmer prilično veliki Morriconeov fan, može biti da je tu ideju pokupio od njega. Orgulje dadu na neki način prostran i snažan zvuk koji primjereno asocira na beskonačnost svemira, a miksanje zvuka orgulja sa sintetičkim zvukovima stvara jedan novi i drugačiji dojam. To je dodatno dalo i na snazi filmu.

U „Cornfield Chase“ možda je najbolje dan uvid u odlično kombiniranje instrumenata i ideju kojom se povodilo pri stvaranju glazbe za film. Jedna 'izgubljena' klavirska „Message from Home“ jednostavno sa svojih par pritisnutih tipki odlično interpretira tišinu i prazninu svemira. S druge pak strane „Mountains“ svojom snagom doslovno ponese slušatelja u neviđeno snažnu audio pustolovinu. Tih par poslaganih dramatičnih tonova sjedaju uvijek na pravo mjesto.

I'm Going Home“ je jedna violinska i pomalo jezovito sentimentalna skladba koja pomalo vuče svojom gradnjom na "Adagio for Strings" Samuel Barbera, iako je ipak malo više nezemaljska. Njena kopija na drugom CD-u pod nazivom „Murph“ odlazi pred kraj u još žešće i masivnije visine.

Može se reći da drugi deluxe CD nije u pravilu donio puno toga novoga, no zbog marketinškog trika izostavljena je najefektnija stvar i sačuvana za deluxe izdanje. Upravo zato više vrijedi ova The Illuminated Star Projection Edition ponajviše zbog produženih i nadopunjenih skladbi poput „Murph“ i „Tick Tock“.

Ova glazba ne nastoji biti nametljiva i ima puno tihih i suptilnih trenutaka, te gradnje tenzije kroz zanimljiva rješenja, a da opet ne zvuči naporno za samostalno slušanje jer se s nestrpljenjem očekuje koji će naredni glazbeni motiv iskočiti van i dojmiti vas se. Nekih temeljnih tema se Zimmer drži kroz cijeli soundtrack, no svaka varijacija pruža nešto novo i zanimljivo.

Ovo je moderan, snažan, profesionalan, te masivan, a opet kada treba i suptilan soundtrack koji bi trebao biti u svakoj kolekciji fanova soundtracka. Možda do sada jedini soundtrack od Zimmera gdje je dokazao da ovo teško da bi netko drugi od njega bolje napravio. Tehnički, produkcijski, aranžerski i glazbeno, ovo je soundtrack koji je svojim zvukom van ovoga svijeta i vremena.

Ako je Zimmer ikada trebao opravdati svoju egzistenciju trenutno najpopularnijeg skladatelja glazbe za holivudske blockbustere, to je onda uspio ovim soundtrackom.

Interstellar je silno ambiciozni SF film i pokupio je zasluženo pozitivne kritike. Vizualno dojmljiv, radnjom intrigantan i napet, Interstellar je definitivno jedan od boljih filmova koje sam imao prilike pogledati. Zimmer je mogao opet ići linijom manjeg otpora što mu je često bio pristup, no umjesto toga dao si je truda i radio dvije godine na stvaranju glazbe za Interstellar, te se može reći da je stvorio jedan od boljih i najdojmljivijih soundtracka u povijesti kinematografije. Iako nisam poslušao sve njegove soundtrackove, mislim da ne bih puno pogriješio kada bih rekao da je ovo vrhunac njegova stvaralaštva.

Doduše, najveći problem ovog soundtracka nije u glazbi koja je stvorena za film, već u prozirnim marketinškim trikovima kojima se bavilo prilikom objavljivanja nepotrebnih silnih verzija ovog soundtracka. Standardna verzija sadržavala je 16 skladbi i prvo što su slušatelji primjetili jest da nedostaje najbolji dio glazbe iz scene kada se McConaughey išao šatlom prispajati na oštećeni brod. To je bila jedna od vizualno i glazbeno najdojmljivijih scena u filmskoj povijesti, no odlučili su tu stvar izbaciti sa soundtracka i staviti ju na deluxe verziju kasnije tako da fanovi filma ili glazbe mogu platiti ne samo dva puta, već i naknadno dvostruki CD. No, da stvar bude još žalosnija, kada se ta stvar našla na deluxe verziji pod nazivom „No Time for Caution“ tada se ispostavilo da ta verzija nije potpuno identična onoj iz filma i umjesto onog najdojmljivijeg drugog dijela skladbe s orguljama, ovdje imamo violine. Filmska verzija je naravno bolja i potpuno je nejasno zašto nije stavljena daleko bolja i superiornija filmska verzija. To beskonačno kasapljenje glazbe iz filma nije nikome u interesu. I na kraju, objavljena je treća verzija soundtracka, The Illuminated Star Projection Edition sa 29 skladbi, pa čak niti tu nisu bile sve, no to je najsveobuhvatnija kolekcija skladbi iz filma i kao takva najsmislenija.

Uz sintisajzere, orkestar i presudne orgulje na kojima se snimalo u jednoj londonskoj crkvi, Zimmer je stvorio jedan epski, no opet suptilan, eteričan i tajanstven soundtrack s cijelim nizom čistih, a opet slojevitih tekstura. Soundtrack sam preslušavao čak i prije nego sam pogledao film i njegova snaga je već i tada bila očita. U toj glazbi prevladava jedan specifični i gotovo nadrealni dojam i snaga te glazbe pogotovo dolazi do izražaja u kombinaciji s filmom.

Ako nešto Zimmeru treba priznati jest što je u nekim trenucima uspio dati sasvim novu dimenziju inače donekle konvencionalnim filmskim trenucima koji su zbog njegove glazbene podloge bili dovedeni na jedan drugi nivo. Scena u kojoj se McConoughey nastoji oprostiti od kćeri i njegov odlazak, je postao glazbeno jedan od najsnažnijih i emotivno najdirljivijih trenutaka ikada uz skladbu „Stay“. Zimmer umjesto da je bio standardno sentimentalan u tom trenutku, odlučio je scenu naglasiti jednim gotovo nadrealno apokaliptičnim zvukom koji koliko je iza sebe nosio težinu priče još je više određenom hladnoćom i bez truna patetike naglašavao težinu rastanka oca i kćeri, a taj rastanak je bio u pravilu rastanak zauvijek. Zimmer je u tom trenu možda stvorio na emotivnom nivou nešto što nikad prije njega nitko nije i taj manjak patetike rezultirao je još daleko dirljivijim i snažnijim trenutkom.

Česta upotreba orgulja je naravno nekima zasmetala isto kako im je zasmetala kada je Morricone upotrijebio orgulje u jednoj sceni u filmu Mission to Mars od Briana De Palme. Pošto je Zimmer prilično veliki Morriconeov fan, može biti da je tu ideju pokupio od njega. Orgulje dadu na neki način prostran i snažan zvuk koji primjereno asocira na beskonačnost svemira, a miksanje zvuka orgulja sa sintetičkim zvukovima stvara jedan novi i drugačiji dojam. To je dodatno dalo i na snazi filmu.

U „Cornfield Chase“ možda je najbolje dan uvid u odlično kombiniranje instrumenata i ideju kojom se povodilo pri stvaranju glazbe za film. Jedna 'izgubljena' klavirska „Message from Home“ jednostavno sa svojih par pritisnutih tipki odlično interpretira tišinu i prazninu svemira. S druge pak strane „Mountains“ svojom snagom doslovno ponese slušatelja u neviđeno snažnu audio pustolovinu. Tih par poslaganih dramatičnih tonova sjedaju uvijek na pravo mjesto.

I'm Going Home“ je jedna violinska i pomalo jezovito sentimentalna skladba koja pomalo vuče svojom gradnjom na "Adagio for Strings" Samuel Barbera, iako je ipak malo više nezemaljska. Njena kopija na drugom CD-u pod nazivom „Murph“ odlazi pred kraj u još žešće i masivnije visine.

Može se reći da drugi deluxe CD nije u pravilu donio puno toga novoga, no zbog marketinškog trika izostavljena je najefektnija stvar i sačuvana za deluxe izdanje. Upravo zato više vrijedi ova The Illuminated Star Projection Edition ponajviše zbog produženih i nadopunjenih skladbi poput „Murph“ i „Tick Tock“.

Ova glazba ne nastoji biti nametljiva i ima puno tihih i suptilnih trenutaka, te gradnje tenzije kroz zanimljiva rješenja, a da opet ne zvuči naporno za samostalno slušanje jer se s nestrpljenjem očekuje koji će naredni glazbeni motiv iskočiti van i dojmiti vas se. Nekih temeljnih tema se Zimmer drži kroz cijeli soundtrack, no svaka varijacija pruža nešto novo i zanimljivo.

Ovo je moderan, snažan, profesionalan, te masivan, a opet kada treba i suptilan soundtrack koji bi trebao biti u svakoj kolekciji fanova soundtracka. Možda do sada jedini soundtrack od Zimmera gdje je dokazao da ovo teško da bi netko drugi od njega bolje napravio. Tehnički, produkcijski, aranžerski i glazbeno, ovo je soundtrack koji je svojim zvukom van ovoga svijeta i vremena.