Blood Orange

Godina:2016
Vrsta:originalni album
Žanr:alternative R&B, synth-pop
Prosječna ocjena:2.00

POPIS PJESAMA:

  1.   By Ourselves
  2.   Augustine
  3.   Chance
  4.   Best to You
  5.   With Him
  6.   E. V. P.
  7.   Love Ya
  8.   But You
  9.   Desiree
10.   Hands Up
11.   Hadron Collider
12.   Squash Squash
13.   Juicy 1-4
14.   Better Than Me
15.   Thank You
16.   I Know
17.   Better Numb
korisnik:
recenzirao: 04.06.2017. u 23:36:44

Postoji jedno nepisano pravilo u današnjem "kreativno zahtjevnijem" glazbenom svijetu da je glazba tim kvalitetnija što joj je struktura nejasnija, a melodije nedorađenije. 22, A Million Bon Ivera je friški primjer takvog naopakog rezoniranja, a uz neke mu se ograde komotno može pridružiti Freetown Sound Blood Orangea, mada je poetički i žanrovski potpuno drukčiji od Justinova, no svejedno gotovo podjednako amorfan i nepamtljiv.

Odmah ću reći da je ovaj album u svakom slučaju suvisliji i kohezivniji od (ipak mi na svoj način zanimljivog) Vernonova bućkuriša. Ipak, kad se podvuku sve crte, kvalitetom su oba albuma u sličnoj ravni, dakle radi se o slušljivim čušpajzima s jednom do dvije izuzetne pjesme.

Na ovom su albumu to prije svega "Augustine" i "Best to You", dva vrlo dopadljiva omaža 80-ima, zajedno s čistim gitarama i sintićima te nekako zanimljivo nerazvijenim melodijama. Drugdje je ta nerazvijenost ubitačna - zaista je obeshrabrujuće poslušati neki album 7-8 puta, a ne moći bar u grubim crtama rekonstruirati pjesme prilikom pregleda playliste. Stoga ne znam ni što bih više preporučio, ni sad ni ubuduće, jer ovom se konceptualnom složencu (ah, da!, album je konceptualan, jesam li rekao da je ovaj album jebeno KONCEPTUALAN???!!!) više vraćati neću.

Moguće je da ovdje ima nečeg većeg nego što ja to vidim, no neću se dalje ni truditi. Vjerojatno je ta nemoć i neimanje želje za (vrlo lako moguće uzaludnim) širenjem horizonata prvi ozbiljni simptom starenja. No starimo još i prije rođenja, a ima sigurno mnogo bolje glazbe od ove da nam olakša taj nimalo dostojanstven proces.

Postoji jedno nepisano pravilo u današnjem "kreativno zahtjevnijem" glazbenom svijetu da je glazba tim kvalitetnija što joj je struktura nejasnija, a melodije nedorađenije. 22, A Million Bon Ivera je friški primjer takvog naopakog rezoniranja, a uz neke mu se ograde komotno može pridružiti Freetown Sound Blood Orangea, mada je poetički i žanrovski potpuno drukčiji od Justinova, no svejedno gotovo podjednako amorfan i nepamtljiv.

Odmah ću reći da je ovaj album u svakom slučaju suvisliji i kohezivniji od (ipak mi na svoj način zanimljivog) Vernonova bućkuriša. Ipak, kad se podvuku sve crte, kvalitetom su oba albuma u sličnoj ravni, dakle radi se o slušljivim čušpajzima s jednom do dvije izuzetne pjesme.

Na ovom su albumu to prije svega "Augustine" i "Best to You", dva vrlo dopadljiva omaža 80-ima, zajedno s čistim gitarama i sintićima te nekako zanimljivo nerazvijenim melodijama. Drugdje je ta nerazvijenost ubitačna - zaista je obeshrabrujuće poslušati neki album 7-8 puta, a ne moći bar u grubim crtama rekonstruirati pjesme prilikom pregleda playliste. Stoga ne znam ni što bih više preporučio, ni sad ni ubuduće, jer ovom se konceptualnom složencu (ah, da!, album je konceptualan, jesam li rekao da je ovaj album jebeno KONCEPTUALAN???!!!) više vraćati neću.

Moguće je da ovdje ima nečeg većeg nego što ja to vidim, no neću se dalje ni truditi. Vjerojatno je ta nemoć i neimanje želje za (vrlo lako moguće uzaludnim) širenjem horizonata prvi ozbiljni simptom starenja. No starimo još i prije rođenja, a ima sigurno mnogo bolje glazbe od ove da nam olakša taj nimalo dostojanstven proces.

promjena: 04.06.2017. u 23:42:05