Ennio Morricone

Godina:2015
Vrsta:soundtrack
Žanr:filmska glazba
Prosječna ocjena:2.50

POPIS PJESAMA:

  1.   En Mai
  2.   L'Étau Se Resserre
  3.   Ils Resteront Trois
  4.   Traverser La Guerre
  5.   Tout Laisser
  6.   Ils Arrivent
  7.   Respirations
  8.   Tous Ensemble
  9.   Et Même Les Animaux Sont Avec Eux
10.   A La Recherche De La Paix
korisnik:
recenzirao: 07.12.2016. u 23:48:50

Morricone i nadalje nastavlja godišnje stvarati glazbu za 4 do 5 filmova, te većina te glazbe nije na žalost niti objavljena na soundtrackovima, barem za sada.
Radnja ovog francuskog filma smještena je u vrijeme 2. svjetskog rata za vrijeme okupacije Francuske od strane Njemačke.

Uvodna 9-minutna „En Mai“ svojim pomalo bizarnim statičkim arpeđom djeluje isprva čudno, no kada se počnu ubacivati ostali instrumenti koji nastave graditi melodiju, do izražaja dođe melankolična i snažna atmosfera koja svakim slušanjem postaje sve dominantnija. Ljepota skladbe i ideja onoga što nastoji biti uskoro postanu prilično jasni.

Tenzija u „L'Étau Se Resserre“ i „Traverser La Guerre„ uspijeva biti melodična i više od očekivanog, no svejedno će slušatelja teško uvući u svoju priču dok svojim razigranim djelovima malo ipak više zabavi „Ils Arrivent“.

Stječe se dojam melankolične uljuljkanosti koja nema pretjeranu snagu da emotivno involvira unatoč svojim lijepim orkestralnim rješenjima u skladbama poput „Ils Resteront Trois“, „Tout Laisser“,  „Respirations“, „Tous Ensemble„ i „Et Même Les Animaux Sont Avec Eux„. Te skladbe bi trebale biti okosnica albuma, no stječe se dojam ne pretjerano razrađenih glazbenih ideja i recikliranja nekih s prijašnjih soundtrackova, te sva ta melankolija i emotivnost ostaju donekle poput neostvarenog potencijala visiti u zraku preko skladbi koje zvuče kao jedno te ista ideja razrađena na par jako sličnih načina.

Završna „A La Recherche De La Paix“ se čak niti sa svojim trubama i prekrasnim vokalom ne odmiče od nejasnog dojma koji pružaju ostale skladbe.

Milozvučan, opuštajući, no idejom prilično nejasan album. Morricone ovdje jednostavno nije pružio ništa novo i ne čini se da je bio baš inspiriran. Uvodna skladba, koliko god joj manjkalo jače upečatljivosti, je još daleko najbolja i najsmislenija dok ostale očito nemaju nikakvu ulogu osim da budu orkestralna pratnja koja pruža monotonu teksturu bez jasne ideje. Osim uvodne skladbe, koja podiže rejting za pola ocjene, zasigurno više neću imati namjeru slušati ovaj soundtrack. Morricone ne samo da može bolje, već i bude bolje.

Morricone i nadalje nastavlja godišnje stvarati glazbu za 4 do 5 filmova, te većina te glazbe nije na žalost niti objavljena na soundtrackovima, barem za sada.
Radnja ovog francuskog filma smještena je u vrijeme 2. svjetskog rata za vrijeme okupacije Francuske od strane Njemačke.

Uvodna 9-minutna „En Mai“ svojim pomalo bizarnim statičkim arpeđom djeluje isprva čudno, no kada se počnu ubacivati ostali instrumenti koji nastave graditi melodiju, do izražaja dođe melankolična i snažna atmosfera koja svakim slušanjem postaje sve dominantnija. Ljepota skladbe i ideja onoga što nastoji biti uskoro postanu prilično jasni.

Tenzija u „L'Étau Se Resserre“ i „Traverser La Guerre„ uspijeva biti melodična i više od očekivanog, no svejedno će slušatelja teško uvući u svoju priču dok svojim razigranim djelovima malo ipak više zabavi „Ils Arrivent“.

Stječe se dojam melankolične uljuljkanosti koja nema pretjeranu snagu da emotivno involvira unatoč svojim lijepim orkestralnim rješenjima u skladbama poput „Ils Resteront Trois“, „Tout Laisser“,  „Respirations“, „Tous Ensemble„ i „Et Même Les Animaux Sont Avec Eux„. Te skladbe bi trebale biti okosnica albuma, no stječe se dojam ne pretjerano razrađenih glazbenih ideja i recikliranja nekih s prijašnjih soundtrackova, te sva ta melankolija i emotivnost ostaju donekle poput neostvarenog potencijala visiti u zraku preko skladbi koje zvuče kao jedno te ista ideja razrađena na par jako sličnih načina.

Završna „A La Recherche De La Paix“ se čak niti sa svojim trubama i prekrasnim vokalom ne odmiče od nejasnog dojma koji pružaju ostale skladbe.

Milozvučan, opuštajući, no idejom prilično nejasan album. Morricone ovdje jednostavno nije pružio ništa novo i ne čini se da je bio baš inspiriran. Uvodna skladba, koliko god joj manjkalo jače upečatljivosti, je još daleko najbolja i najsmislenija dok ostale očito nemaju nikakvu ulogu osim da budu orkestralna pratnja koja pruža monotonu teksturu bez jasne ideje. Osim uvodne skladbe, koja podiže rejting za pola ocjene, zasigurno više neću imati namjeru slušati ovaj soundtrack. Morricone ne samo da može bolje, već i bude bolje.