Hans Zimmer

Godina:2007
Vrsta:soundtrack
Žanr:filmska glazba
Prosječna ocjena:4.00

POPIS PJESAMA:

  1.   Hoist the Colours
  2.   Singapore
  3.   At Wit's End
  4.   Multiple Jacks
  5.   Up Is Down
  6.   I See Dead People in Boats
  7.   The Brethren Court
  8.   Parlay
  9.   Calypso
10.   What Shall We Die For
11.   I Don't Think Now Is the Best Time
12.   One Day
13.   Drink Up Me Hearties
korisnik:
recenzirao: 23.12.2016. u 14:06:01

Nakon vrlo dobrog prethodnika, Zimmer je još više otišao u dubinu i stvorio ponovno soundtrack vrijedan pažnje i slušanja.

Uvodna „Hoist the Colors“ je kratka himnična vokalna skladba koja prolazi kao preludij.

Naredna „Singapore“ je vrlo dobra i dramatična skladba s jasno izraženim orijentalnim štihom, te zasigurno prednjači ispred većine onoga što je Zimmer stvorio na neinspiriranom The Last Samurai soundtracku. Skladba završava s pokojom već poznatom temom.

Osmominutna „At Wit's End“ počinje slušatelja lagano uvoditi u glavnu temu soundtracka koju su mnogi doživjeli kao 'love theme', no u stvari je glavna tema ovog filma. U ovoj suiti se pametno koketira s njenom realizacijom s obzirom da iako se motiv načeo se u stvari nikada ne realizira u svom punom sjaju jer je to ostavljeno za sam kraj. Kroz skladbu nam dolazi jedan lijepi i tajanstveni motiv sa ženskim vokalima koji nanovo prelazi u dramatičniju varijaciju glavne teme da bi se pred kraj skladbe otišlo u holivudsko standardno mračnu, no svejedno nimalo generičnu dramu iz čega je automatski jasno da je Zimmer ovdje pružio čak više dobrih ideja nego inače.

Humoristično tenzijska „Multiple Jacks“ odlično koketira s temom Jack Sparrowa u pomalo eksperimentalnoj maniri, a „Up is Down“ zabavlja integriranjem glavne teme u vrckavi izražaj.

Glavna tema jedan od svojih vrhunaca dostiže na samom početku otužne „I see Dead People in Boats“ gdje prvi puta čujemo razvoj cijele melodije do samog kraja i uvidimo cijelu njenu ljepotu, da bi puno bogatstvo njenog izražaja konačno dobili u završnoj „Drink Up Me Harties“. Oduvijek mi se činilo da Zimmer nema baš kapacitet da stvori nešto dirljivo na emotivnom nivou jer je pretežno prilično hladan i iskalkuliran, no ovdje mu se mora priznati melodija kakve se zasigurno ne bi posramio niti sam Morricone koji je majstor dojmljivih i dirljivih tema.

Kada već njega spominjem, u „Parlay“ je pokazano još jednom koji su kapaciteti glavne teme s obzirom da ju je Zimmer osmislio kao izravnu posvetu Morriconeu i izveo ju stilski identično skladbi „Man With a Harmonica“ sa Once Upon a time in the West soundtracka.

Calypso“ je pretežno standardno tenzijska i dramtična akcijska sekvenca.

What Shall We Die For“ je prilično impresivna himnična i zborska stvar za koju je šteta da nije razrađena malo bolje, pa ovako prolazi kao đingl s neispunjenim potencijalom.

Glavni akcijski komad dolazi u skoro 11 minuta dugačkoj „I Don't Think Now is the Best Time“ čiji prvi dio nije ništa puno van očekivanog zvuka drame i akcije, no i tu Zimmer uspijeva ne zvučiti pretjerano generično. U narednom dijelu skladbe dolaze do izražaja zanimljivije tematske i orkestralne teksture.

U ponekim trenucima Zimmer je predvidljiv, no uglavnom se odlično snalazi u zanimljivim izmjenama tempa, bogatstvu izražaja cijele priče i glavnoj novoj temi koja je bila dovoljno snažna da svojim varijacijama ponese sveukupnu snagu priče.

Standardna holivudska filmska glazba, no na nivou. 

Nakon vrlo dobrog prethodnika, Zimmer je još više otišao u dubinu i stvorio ponovno soundtrack vrijedan pažnje i slušanja.

Uvodna „Hoist the Colors“ je kratka himnična vokalna skladba koja prolazi kao preludij.

Naredna „Singapore“ je vrlo dobra i dramatična skladba s jasno izraženim orijentalnim štihom, te zasigurno prednjači ispred većine onoga što je Zimmer stvorio na neinspiriranom The Last Samurai soundtracku. Skladba završava s pokojom već poznatom temom.

Osmominutna „At Wit's End“ počinje slušatelja lagano uvoditi u glavnu temu soundtracka koju su mnogi doživjeli kao 'love theme', no u stvari je glavna tema ovog filma. U ovoj suiti se pametno koketira s njenom realizacijom s obzirom da iako se motiv načeo se u stvari nikada ne realizira u svom punom sjaju jer je to ostavljeno za sam kraj. Kroz skladbu nam dolazi jedan lijepi i tajanstveni motiv sa ženskim vokalima koji nanovo prelazi u dramatičniju varijaciju glavne teme da bi se pred kraj skladbe otišlo u holivudsko standardno mračnu, no svejedno nimalo generičnu dramu iz čega je automatski jasno da je Zimmer ovdje pružio čak više dobrih ideja nego inače.

Humoristično tenzijska „Multiple Jacks“ odlično koketira s temom Jack Sparrowa u pomalo eksperimentalnoj maniri, a „Up is Down“ zabavlja integriranjem glavne teme u vrckavi izražaj.

Glavna tema jedan od svojih vrhunaca dostiže na samom početku otužne „I see Dead People in Boats“ gdje prvi puta čujemo razvoj cijele melodije do samog kraja i uvidimo cijelu njenu ljepotu, da bi puno bogatstvo njenog izražaja konačno dobili u završnoj „Drink Up Me Harties“. Oduvijek mi se činilo da Zimmer nema baš kapacitet da stvori nešto dirljivo na emotivnom nivou jer je pretežno prilično hladan i iskalkuliran, no ovdje mu se mora priznati melodija kakve se zasigurno ne bi posramio niti sam Morricone koji je majstor dojmljivih i dirljivih tema.

Kada već njega spominjem, u „Parlay“ je pokazano još jednom koji su kapaciteti glavne teme s obzirom da ju je Zimmer osmislio kao izravnu posvetu Morriconeu i izveo ju stilski identično skladbi „Man With a Harmonica“ sa Once Upon a time in the West soundtracka.

Calypso“ je pretežno standardno tenzijska i dramtična akcijska sekvenca.

What Shall We Die For“ je prilično impresivna himnična i zborska stvar za koju je šteta da nije razrađena malo bolje, pa ovako prolazi kao đingl s neispunjenim potencijalom.

Glavni akcijski komad dolazi u skoro 11 minuta dugačkoj „I Don't Think Now is the Best Time“ čiji prvi dio nije ništa puno van očekivanog zvuka drame i akcije, no i tu Zimmer uspijeva ne zvučiti pretjerano generično. U narednom dijelu skladbe dolaze do izražaja zanimljivije tematske i orkestralne teksture.

U ponekim trenucima Zimmer je predvidljiv, no uglavnom se odlično snalazi u zanimljivim izmjenama tempa, bogatstvu izražaja cijele priče i glavnoj novoj temi koja je bila dovoljno snažna da svojim varijacijama ponese sveukupnu snagu priče.

Standardna holivudska filmska glazba, no na nivou. 

promjena: 23.12.2016. u 14:42:59