Emeli Sandé

Godina:2012
Vrsta:originalni album
Žanr:pop, soul, R&B, gospel
Prosječna ocjena:3.00

POPIS PJESAMA:

  1.   Heaven
  2.   My Kind of Love
  3.   Where I Sleep
  4.   Mountains
  5.   Clown
  6.   Daddy - feat. Naughty Boy
  7.   Maybe
  8.   Suitcase
  9.   Breaking the Law
10.   Next to Me
11.   River
12.   Lifetime
13.   Hope
14.   Read All About It, Pt. III
15.   Wonder - feat. Naughty Boy
16.   Breaking the Law (alternate version)
17.   Easier in Bed
18.   Beneath Your Beautiful
19.   Imagine
korisnik:
recenzirao: 09.10.2017. u 19:52:38

Najprodavaniji album u Velikoj Britaniji 2012. godine koji je usto proveo i 66 tjedana u top 10, čime je prestigao debitantski album od The Beatlesa, stigao je također od debitantice Emeli Sandé.

Iako nije bio objavljen kao prvi, već treći singl, „Next to Me“ je čini se podigao najviše prašine svojim poletnim, te pomalo retro soul gospel zvukom. Pjesma koja je domišljatim faktorom melodične zaraznosti uspjela privući pažnju unatoč tankoj konstrukciji same skladbe.

Doduše, ostatak albuma ne nastoji baš toliko koketirati s klasičnim pop zvukom, te je kao prvi singl pametno odabrana trip-hop „Heaven“ pjesma koja svojim ritmom i aranžmanom prilično podsjeća na „Unfinished Sympathy“ od Massive Attacka.

Više nego solidan vokal, pretežno ritmični singlovi i zanimljiva Emelina pojava su očito bili sasvim dovoljni da izazovu instant dopadljivost i respekt od publike, no preslušavajući album jasno je da Emeli pažljivo balansira između glazbe i komercijalnog treša.

U nekim baladama poput malo teže probavljive „River“ jasno je da se slijedi trendovsko pretjerivanje u vokalnim akrobacijama poznato još i kao 'oversinging'. Čim se ulazi u domenu balada komercijalnih karakteristika uistinu je teško čuti danas nešto što ne zvuči lažno i naporno za slušanje. Stoga se Emeli malo bolje snašla sa „Mountains“ pjesmom koja doduše pak zvuči kao da nikada nije dostigla potpuni potencijal kojemu je težila. „Clown“ kao jedna standardna komercijalna balada prolazi kao sasvim pristojan glazbeni uradak koji uspijeva donekle prenijeti emociju samom melodijom i uz minimum nepotrebnih vokalnih pretjerivanja.

My Kind of Love“ ubacuje poželjne soul dramatike i prolazi kao jedan od većih aduta na albumu. Isto bi se moglo reći i za „Daddy“ koja pomalo 'bondovskim' zvukom vrlo brzo zaokupi slušatelja.

Ostatak albuma je pretežno ispunjen sasvim pristojnim i melodičnim pjesmama poput „Maybe“ i „Lifetime“, no opet u cijeloj toj priči fali više snage, a osobnost koja proizlazi iz albuma zvuči kao da nije ostvarila u potpunosti rezultat kojemu je toliko težila. Razlog leži u tome da pjesme s glazbenog nivoa jednostavno nisu dosta snažne da bi izrazile sve najbolje od Emeli, a dodatni minus su i standardno nezanimljive balade poput „Read All About It (Part III)“ koja završava album i tako melodramatika koja želi biti emotivna ispada naporna i dosadna.

Specijalno izdanje s dodatnih pet pjesama ne odskače od ostatka albuma, kako zvukom, tako niti kvalitetom.
Wonder“ je pristojna poluzarazna pjesmica, „Easier in Bed“ produkcijski relativno zanimljiva težnja trip-hopu, a „Beneath Your Beatiful“ balada u duetu s Labirinth-om koja ne uspijeva dostići svoje velike težnje.

Breaking the Law“ koja se ranije na albumu nalazi u svojoj nježnoj i akustičnoj verziji, u bonus verziji dolazi u ritmičnoj pop verziji i obje verzije su pristojne i ne pretjerano upečatljive.

Cijela priča se završava s mlakom obradom LennonoveImagine“.

Kada se sve zaokruži, Emeli se očito našla u pravo vrijeme na pravom mjestu da s par solidnih singlova zaokupi pažnju i objavi pristojan album koji uza sve postojeće vrline ipak nije zaslužio slavu koju je pokupio. 

Najprodavaniji album u Velikoj Britaniji 2012. godine koji je usto proveo i 66 tjedana u top 10, čime je prestigao debitantski album od The Beatlesa, stigao je također od debitantice Emeli Sandé.

Iako nije bio objavljen kao prvi, već treći singl, „Next to Me“ je čini se podigao najviše prašine svojim poletnim, te pomalo retro soul gospel zvukom. Pjesma koja je domišljatim faktorom melodične zaraznosti uspjela privući pažnju unatoč tankoj konstrukciji same skladbe.

Doduše, ostatak albuma ne nastoji baš toliko koketirati s klasičnim pop zvukom, te je kao prvi singl pametno odabrana trip-hop „Heaven“ pjesma koja svojim ritmom i aranžmanom prilično podsjeća na „Unfinished Sympathy“ od Massive Attacka.

Više nego solidan vokal, pretežno ritmični singlovi i zanimljiva Emelina pojava su očito bili sasvim dovoljni da izazovu instant dopadljivost i respekt od publike, no preslušavajući album jasno je da Emeli pažljivo balansira između glazbe i komercijalnog treša.

U nekim baladama poput malo teže probavljive „River“ jasno je da se slijedi trendovsko pretjerivanje u vokalnim akrobacijama poznato još i kao 'oversinging'. Čim se ulazi u domenu balada komercijalnih karakteristika uistinu je teško čuti danas nešto što ne zvuči lažno i naporno za slušanje. Stoga se Emeli malo bolje snašla sa „Mountains“ pjesmom koja doduše pak zvuči kao da nikada nije dostigla potpuni potencijal kojemu je težila. „Clown“ kao jedna standardna komercijalna balada prolazi kao sasvim pristojan glazbeni uradak koji uspijeva donekle prenijeti emociju samom melodijom i uz minimum nepotrebnih vokalnih pretjerivanja.

My Kind of Love“ ubacuje poželjne soul dramatike i prolazi kao jedan od većih aduta na albumu. Isto bi se moglo reći i za „Daddy“ koja pomalo 'bondovskim' zvukom vrlo brzo zaokupi slušatelja.

Ostatak albuma je pretežno ispunjen sasvim pristojnim i melodičnim pjesmama poput „Maybe“ i „Lifetime“, no opet u cijeloj toj priči fali više snage, a osobnost koja proizlazi iz albuma zvuči kao da nije ostvarila u potpunosti rezultat kojemu je toliko težila. Razlog leži u tome da pjesme s glazbenog nivoa jednostavno nisu dosta snažne da bi izrazile sve najbolje od Emeli, a dodatni minus su i standardno nezanimljive balade poput „Read All About It (Part III)“ koja završava album i tako melodramatika koja želi biti emotivna ispada naporna i dosadna.

Specijalno izdanje s dodatnih pet pjesama ne odskače od ostatka albuma, kako zvukom, tako niti kvalitetom.
Wonder“ je pristojna poluzarazna pjesmica, „Easier in Bed“ produkcijski relativno zanimljiva težnja trip-hopu, a „Beneath Your Beatiful“ balada u duetu s Labirinth-om koja ne uspijeva dostići svoje velike težnje.

Breaking the Law“ koja se ranije na albumu nalazi u svojoj nježnoj i akustičnoj verziji, u bonus verziji dolazi u ritmičnoj pop verziji i obje verzije su pristojne i ne pretjerano upečatljive.

Cijela priča se završava s mlakom obradom LennonoveImagine“.

Kada se sve zaokruži, Emeli se očito našla u pravo vrijeme na pravom mjestu da s par solidnih singlova zaokupi pažnju i objavi pristojan album koji uza sve postojeće vrline ipak nije zaslužio slavu koju je pokupio.