Elton John

Godina:1972
Vrsta:originalni album
Žanr:pop, rock, funk
Prosječna ocjena:4.50

POPIS PJESAMA:

  1.   Honky Cat
  2.   Mellow
  3.   I Think I'm Going to Kill Myself
  4.   Susie (Dramas)
  5.   Rocket Man (I Think It's Going to Be a Long, Long Time)
  6.   Salvation
  7.   Slave
  8.   Amy
  9.   Mona Lisas and Mad Hatters
10.   Hercules
korisnik:
recenzirao: 02.08.2013. u 20:16:17

Ne može se reći da Elton nije bio jedan od onih rijetkih sretnika koji su uspjeli uloviti slavu na samom početku karijere i u Eltonovom slučaju, to se desilo već sa drugim albumom „Elton John“, no tek je ovaj album izbacio Eltona u samu orbitu iz koje nije silazio sa svojih idućih par albuma dok mu vjerojatno samome nije dojadio taj jureći vlak u koji se sjeo i koji se tada činio nezaustavljiv.

Honky Chateau koji se popeo na 2. mjesto u Velikoj Britaniji i 1. mjesto u SAD-u nije bio samo puka slučajnost uspjeha, već inicijator Eltonomanije koja je u idućih par godina učinila iz Eltona broj jedan zvijezdu na svjetskoj sceni i top listama.

Ovaj album, koliko god bio prekretnica, je ipak još držao Eltona zauzdanog u malo više organskom zvuku što je ovaj album činilo, kako u očima kritičara, tako i fanova, iznimno kvalitetnim albumom. Naravno, Elton teško da je bio „nekvalitetan“ u bilo kojem zvuku kroz karijeru.

Definitivno, najveći adut ovog albuma je trenutak gdje je Elton u svemiru sa svojim futurističkim „Rocket Man“ hitom, a ujedno i klasikom koji je do danas i mnogim fanovima najdraža Eltonova pjesma, a ja sam već toliko puta, bilo u filmovima ili serijama, naišao na spominjanje te pjesme da je i više nego jasno da se radi o jednom već kulturološkom fenomenu. „Rocket Man“ je jedna od najboljih oda astronautima koji napuštaju svoje obitelji da bi obavljali svoj posao u bespućima svemira što je dočarano zvucima sintisajzera i zavijajućom gitarom. U samoj uvodnoj strofi sa tekstom „I miss the Earth so much, I miss my wife, It's lonely out in space, On such a timeless flight" Elton odmah ulovi svu esenciju tog osjećaja napuštenosti sa melodijom koja svojom melankolijom lovi sav bezdan svemirske beskonačnosti nakon koje nas očara odličan refren koji kao da doslovno predočava let rakete kroz svemir. Pjesma koju je čak William Shatner obradio u već tipično samodopadnom i pretjeranom izdanju.
„Rocket Man“ je Eltona lansirao na vrh nakon kojega je skoro, pa svaki objavljeni singl postao hit.

Ako se zanemari Eltonov izlet u svemir, ovaj album je uglavnom sačinjen od uzbudljivih funky-rock pjesama što najviše dolazi do izražaja u „Susie (Dramas)" i odličnoj „Amy“ prožetom zvukom podivljale električne violine Jean-Luc Pontya. U obje pjesme Elton je iznimno originalan pri prenošenju drame i emocija u tonove u pričama o nekim prilično opasnim i uvrnutim odnosima s curama u kojima kao da uživa bez obzira na posljedice.

Ako se zanemare pomalo dosadne „Slave“ i „Mellow“ koju izgleda svi vole, a kod koje je meni zanimljiva jedino električna violina, ovo je savršen i još jedan sasvim drugačiji album od svojih prethodnika.  

Taupin se u tekstu pjesme „I Think I'm Going to Killy Myself“ ne boji biti pomalo sarkastičan i humorističan na temu samoubojstva preko kojega se u stvari prikazuje površna tinejđerska ljutnja i potreba za time da se bude primijećen. Elton se i tu snašao prepričavajući priču kroz jednako tako sarkastične i zabavne note.

Drugi singl s albuma, a ujedno i stvar koja otvara album je zabavna i puhačkim instrumentima podložena „Honky Cat“ koja nije postala preveliki hit, no stvar koja je uz „Rocket Man“ pjesmu privukla najviše pažnje je Eltonova oda New Yorku u priči o izolaciji pojedinca u tom prilično okrutnom svijetu u „Mona Lisas and Mad Hatters“ pjesmi koja je čak u očima nekih nešto poput himne New Yorku i gdje osim lijepe melodije do izražaja dolazi mandolina Davey Johnstonea. Pjesma je također pokupila dobre kritike zbog svojih iskrenih emocija koje ne prikazuju New York u baš pretjerano svijetlom izdanju.

Ovaj album se ističe i po tome što je Elton ovdje prvi put postao više 'zabavan' i odmaknuo se od preozbiljnih priča koje su bile uglavnom teme prijašnjih albuma. Inspiracija ga neumorno puca, glazbene ideje i rješenja su kontinuirano različita od albuma do albuma, a vokal mu se ovdje već istrenirao, te je pjevanje postalo zrelije i odvažnije.
Elton John aka Rocket Man je ovim albumom poletio u najveće visine.

Ne može se reći da Elton nije bio jedan od onih rijetkih sretnika koji su uspjeli uloviti slavu na samom početku karijere i u Eltonovom slučaju, to se desilo već sa drugim albumom „Elton John“, no tek je ovaj album izbacio Eltona u samu orbitu iz koje nije silazio sa svojih idućih par albuma dok mu vjerojatno samome nije dojadio taj jureći vlak u koji se sjeo i koji se tada činio nezaustavljiv.

Honky Chateau koji se popeo na 2. mjesto u Velikoj Britaniji i 1. mjesto u SAD-u nije bio samo puka slučajnost uspjeha, već inicijator Eltonomanije koja je u idućih par godina učinila iz Eltona broj jedan zvijezdu na svjetskoj sceni i top listama.

Ovaj album, koliko god bio prekretnica, je ipak još držao Eltona zauzdanog u malo više organskom zvuku što je ovaj album činilo, kako u očima kritičara, tako i fanova, iznimno kvalitetnim albumom. Naravno, Elton teško da je bio „nekvalitetan“ u bilo kojem zvuku kroz karijeru.

Definitivno, najveći adut ovog albuma je trenutak gdje je Elton u svemiru sa svojim futurističkim „Rocket Man“ hitom, a ujedno i klasikom koji je do danas i mnogim fanovima najdraža Eltonova pjesma, a ja sam već toliko puta, bilo u filmovima ili serijama, naišao na spominjanje te pjesme da je i više nego jasno da se radi o jednom već kulturološkom fenomenu. „Rocket Man“ je jedna od najboljih oda astronautima koji napuštaju svoje obitelji da bi obavljali svoj posao u bespućima svemira što je dočarano zvucima sintisajzera i zavijajućom gitarom. U samoj uvodnoj strofi sa tekstom „I miss the Earth so much, I miss my wife, It's lonely out in space, On such a timeless flight" Elton odmah ulovi svu esenciju tog osjećaja napuštenosti sa melodijom koja svojom melankolijom lovi sav bezdan svemirske beskonačnosti nakon koje nas očara odličan refren koji kao da doslovno predočava let rakete kroz svemir. Pjesma koju je čak William Shatner obradio u već tipično samodopadnom i pretjeranom izdanju.
„Rocket Man“ je Eltona lansirao na vrh nakon kojega je skoro, pa svaki objavljeni singl postao hit.

Ako se zanemari Eltonov izlet u svemir, ovaj album je uglavnom sačinjen od uzbudljivih funky-rock pjesama što najviše dolazi do izražaja u „Susie (Dramas)" i odličnoj „Amy“ prožetom zvukom podivljale električne violine Jean-Luc Pontya. U obje pjesme Elton je iznimno originalan pri prenošenju drame i emocija u tonove u pričama o nekim prilično opasnim i uvrnutim odnosima s curama u kojima kao da uživa bez obzira na posljedice.

Ako se zanemare pomalo dosadne „Slave“ i „Mellow“ koju izgleda svi vole, a kod koje je meni zanimljiva jedino električna violina, ovo je savršen i još jedan sasvim drugačiji album od svojih prethodnika.  

Taupin se u tekstu pjesme „I Think I'm Going to Killy Myself“ ne boji biti pomalo sarkastičan i humorističan na temu samoubojstva preko kojega se u stvari prikazuje površna tinejđerska ljutnja i potreba za time da se bude primijećen. Elton se i tu snašao prepričavajući priču kroz jednako tako sarkastične i zabavne note.

Drugi singl s albuma, a ujedno i stvar koja otvara album je zabavna i puhačkim instrumentima podložena „Honky Cat“ koja nije postala preveliki hit, no stvar koja je uz „Rocket Man“ pjesmu privukla najviše pažnje je Eltonova oda New Yorku u priči o izolaciji pojedinca u tom prilično okrutnom svijetu u „Mona Lisas and Mad Hatters“ pjesmi koja je čak u očima nekih nešto poput himne New Yorku i gdje osim lijepe melodije do izražaja dolazi mandolina Davey Johnstonea. Pjesma je također pokupila dobre kritike zbog svojih iskrenih emocija koje ne prikazuju New York u baš pretjerano svijetlom izdanju.

Ovaj album se ističe i po tome što je Elton ovdje prvi put postao više 'zabavan' i odmaknuo se od preozbiljnih priča koje su bile uglavnom teme prijašnjih albuma. Inspiracija ga neumorno puca, glazbene ideje i rješenja su kontinuirano različita od albuma do albuma, a vokal mu se ovdje već istrenirao, te je pjevanje postalo zrelije i odvažnije.
Elton John aka Rocket Man je ovim albumom poletio u najveće visine.

promjena: 02.08.2013. u 20:25:46