The Beatles

Godina:1963
Vrsta:originalni album
Žanr:rock'n'roll, pop
Prosječna ocjena:2.50

POPIS PJESAMA:

  1.   It Won't be Long
  2.   All I've Got to Do
  3.   All My Loving
  4.   Don't Bother Me
  5.   Little Child
  6.   Till There Was You
  7.   Please Mr. Postman
  8.   Roll Over Beethoven
  9.   Hold Me Tight
10.   You Really Got a Hold on Me
11.   I Wanna Be Your Man
12.   Devil in Her Heart
13.   Not a Second Time
14.   Money (That's What I Want)
korisnik:
recenzirao: 16.08.2013. u 09:16:59

Drugi album od Beatlesa nije bio puno više od kopije prvog albuma. Nešto obrada, nešto originalnih pjesama, te banalnih tematika o dečkima i curama. Nema se šta puno tu za nadodati, niti filozofirati. Slušljive rock'n'roll poskočice kakve su radili tada još mnogi bendovi, a nad kojima kao da su Beatlesi dobili nekakvo sveto i autorsko pravo.

Album otvaraju prilično slabašne Lennonove pjesmice „It Won't be Long“ i „All I've Got to Do“, a tada stvar spašava McCartney sa „All My Loving“ koja je meni i najdopadljivija stvar na albumu.
Tada ju slijedi Harrisonova „Don't Bother Me“ gdje za razliku od Lennona i McCartneya, Harrison odlazi u malo mračniju stranu ljubavnih jada gdje je u ulozi izoliranog mrguda koji ne želi da ga itko smeta ili zamara dok mu se ne vrati cura koja ga je napucala. Naravno, i dalje zvuči banalno kada se ovako opiše. Na ovome albumu, za razliku od prethodnog, obrade su čak i pozitivnija strana albuma, te se pjesme kao inspirirana obrada rock'n'roll klasika „Roll Over Beethoven“ od Chuck Berrya ili „Till There Was You“ čak više ističu.

O banalnosti i sladunjavosti pjesmica kao što su „Hold Me Tight“ ili „Not a Second Time“ nema se šta posebno reći.
Malo zanimljivog preokreta dobijemo u zabavnoj „I Wanna Be Your Man“ koju je skladao McCartney, a koja je dovršena uz prisutnost Mick Jaggera i Keith Richardsa, te su je i Stonesi obradili i postala im je hit u Velikoj Britaniji.
Album zatvara podjednako tako zabavna obrada pjesme „Money (That's What I Want)“.

Općenit dojam je kao i sa prvim albumom – par boljih pjesmica, par lošijih, te je rezultat jedan prosječan i slušljiv album koji naravno nije niti približno savršen koliko je bio uspješan ili koliko ga se hvali. Naravno, to je samo moj doživljaj. Trebati će Bube izlistati još par albuma prije nego uistinu zablistaju.

Ovaj album zajedno s prethodnikom je već koje 3 ili 4 godine kasnije počeo opasno nagrizati zub vremena, a danas, pola stoljeća poslije, zasluženo mjesto tim albumima je jedino u muzeju, a zasigurno ne na ičijem IPodu ili u CD playeru.

Drugi album od Beatlesa nije bio puno više od kopije prvog albuma. Nešto obrada, nešto originalnih pjesama, te banalnih tematika o dečkima i curama. Nema se šta puno tu za nadodati, niti filozofirati. Slušljive rock'n'roll poskočice kakve su radili tada još mnogi bendovi, a nad kojima kao da su Beatlesi dobili nekakvo sveto i autorsko pravo.

Album otvaraju prilično slabašne Lennonove pjesmice „It Won't be Long“ i „All I've Got to Do“, a tada stvar spašava McCartney sa „All My Loving“ koja je meni i najdopadljivija stvar na albumu.
Tada ju slijedi Harrisonova „Don't Bother Me“ gdje za razliku od Lennona i McCartneya, Harrison odlazi u malo mračniju stranu ljubavnih jada gdje je u ulozi izoliranog mrguda koji ne želi da ga itko smeta ili zamara dok mu se ne vrati cura koja ga je napucala. Naravno, i dalje zvuči banalno kada se ovako opiše. Na ovome albumu, za razliku od prethodnog, obrade su čak i pozitivnija strana albuma, te se pjesme kao inspirirana obrada rock'n'roll klasika „Roll Over Beethoven“ od Chuck Berrya ili „Till There Was You“ čak više ističu.

O banalnosti i sladunjavosti pjesmica kao što su „Hold Me Tight“ ili „Not a Second Time“ nema se šta posebno reći.
Malo zanimljivog preokreta dobijemo u zabavnoj „I Wanna Be Your Man“ koju je skladao McCartney, a koja je dovršena uz prisutnost Mick Jaggera i Keith Richardsa, te su je i Stonesi obradili i postala im je hit u Velikoj Britaniji.
Album zatvara podjednako tako zabavna obrada pjesme „Money (That's What I Want)“.

Općenit dojam je kao i sa prvim albumom – par boljih pjesmica, par lošijih, te je rezultat jedan prosječan i slušljiv album koji naravno nije niti približno savršen koliko je bio uspješan ili koliko ga se hvali. Naravno, to je samo moj doživljaj. Trebati će Bube izlistati još par albuma prije nego uistinu zablistaju.

Ovaj album zajedno s prethodnikom je već koje 3 ili 4 godine kasnije počeo opasno nagrizati zub vremena, a danas, pola stoljeća poslije, zasluženo mjesto tim albumima je jedino u muzeju, a zasigurno ne na ičijem IPodu ili u CD playeru.

promjena: 16.08.2013. u 09:22:06